Okupljeni smo u duhu kršćanske vjere i evanđelja na ovom jedinstvenom mjestu s kojeg želimo svi zajedno poslati poruku Gradu i svijetu kao vjerodostojni štovatelji našega Parca, kazao je uvodno župnik Ćibarić. Spomenuo je veličanstvo štovanje sv. Vlaha u Dubrovniku koje mediji prenose cijelom svijetu te dodao kako upravo s tog mjesta treba krenuti „prema svim ljudima, dobrima i zlima, nazbilj i nahvao“ poruka „ljepote kršćanske vjere koju je živio i svjedočio naš slavni i ljubljeni Parac“.

Razmišljajući o tome zašto se sv. Vlaho kao Armenac odlučio „stvarno nastaniti i stoljećima živjeti u ovome Gradu“, zašto je ljude branio od neprijatelja, propovjednik je kazao: „Siguran sam zato jer je vidio plemenitost i dobrotu ondašnjeg puka koji je u svakodnevnoj životnoj borbi u okrilju obiteljskog zajedništva uzdizao oči i vapaje Svemogućem Bogu. To je sv. Vlaho vidio i čuo kao miljenik Trojstvenog Boga i odlučio se nastaniti unutar ponajprije ondašnjih obitelji, koji su Parčevom snagom rasli u slobodi prema svima i koji su izgradili zidine samo zato da bi branili svoju slobodu. Zato ih zidine nisu sprječavale da budu otvoreni prema drugima.“

Potom je župnik Ćibarić skrenuo pozornost da kao štovatelji sv. Vlaha i kao jedno tijelo Kristove Crkve nemamo neprijatelje u svijetu.

„Nemamo i nećemo ih imati ako ćemo nastaviti izgrađivati osobni i obiteljski život na temeljnoj istini koju nam je Bog Otac objavio u Isusu Kristu da smo njegova ljubljena djeca, a međusobno braća i sestre!“

Govoreći o toj istini istaknuo je veličinu dara vjere u Krista koju je i sam sv. Vlaho posvjedočio i svjedoči kroz stoljeća, te se zapitao koliko ta vjera u Krista svakoga od nas čini sposobnim svjedočiti ljubav, dobrotu, istinu, svjedočiti istinu dostojanstva svake ljudske osobe, rođene, nerođene, praštanje ljudima. Svjedočenje evanđeoskih vrednota ne nailazi uvijek na plodno tlo ali u duhu ideala mučeništva, koje je podnio i mučenik Vlaho, pozvani smo „i tada iskazati ljubav, dobrotu, praštanje i molitvu prema svima“.

„Zar zidine koje okružuju naš ljubljeni Grad ne svjedoče duhovnu snagu pobjede dobra nad zlom i zlim, pobjedu dobra ljubavi nad mržnjom, pobjede praštanja nad osvetom, pobjede istine nad laži, pobjede života nad smrću!?! Tko štuje i časti i osjeća sv. Vlaha za svoga zaštitnika onda se neupitno trudi životom svjedočiti spomenute vrednote.“

Propovjednik je potaknuo okupljene štovatelje sv. Vlaha na produhovljivanje materijalnih stvari duhom sv. Vlaha uz zahvalnost na životnom blagostanju, kao i da ono što stvaraju bude također trajni spomen za buduće generacije te da očuvaju vrednote obiteljskog života u koji su uključena djeca, mladi i stariji. „Pružamo li dovoljno skrbi našoj djeci i nemoćnima, pazimo li na našu mladost ili smo zaokupljeni poslovnim obvezama zapostavili obitelji? Što je karijera, bogatstvo naspram veselja naše djece i naših roditelja“, upitao je.

Na kraju je spomenuo i Godinu Orlanda, koja se obilježava u Dubrovniku, te sve ostale kamene likove svetaca na crkvama koji su dio žive duše i identiteta Grada kojemu je vrhovni nebeski zaštitnik biskup iz Sebaste. Župnik Ćibarić završio je propovijed riječima:

„Dubrovnik nije samo grad svetog Vlaha, on jest sveti Vlaho. Živio sv. Vlaho!“

Liturgijsko pjevanje predvodio je mješoviti zbor župe sv. Mihajla pod vodstvom s. Veselke Grebenar, a vjernici su čitali misna čitanja. Na slavlju su sudjelovali i članovi Bratovštine festanjula sv. Vlaha u svečanim odorama zajedno s ovogodišnjim festanjulima Ivicom Lončaricom i Perom Butijerom. Na misi su sudjelovali i gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković kao i vijećnici Gradskog vijeća s predsjednikom Markom Potrebicom. Nakon mise svi koji su željeli pristupiti grličanju imali su prigodu za to.

Barjaktari s gradskim barjacima prije mise su izvijanjem barjaka pozdravili zavjetnu Parčevu crkvu na Gorici, a nakon mise se svečana povorka s gradskom glazbom i trombunjerima okićena lovorovim grančicama uputila prema Gradu na svečano zatvaranje i spuštanje Parčeva barjaka ispred crkve Sv. Vlaha.