„Papa Franjo je ovu godinu posvetio sv. Josipu. Židovi i kršćani su se našli u krizi poslije židovsko-rimskog rata i rušenja Jeruzalema i Hrama. U tom vremenu su pisana evanđelja, a i ostali novozavjetni spisi osim Pavla i njegovih autentičnih poslanica. Kršćani su se morali identificirati i odgovoriti tko je za njih Isus Krist. Različiti su načini odgovora, jedan takav su tzv. evanđelja djetinjstva kod Mateja i Luke. Ivan u svom evanđelju izričito kaže da je Isus sin Josipov (usp. 1,45). U Knjizi Postanka u ciklusu o Josipu saznajemo za njegove sinove Manašea i Efrajima (usp. 46,20). Oni su dobili u posjed Samariju, pa otuda i pitanje jeli Isus Samarijanac (usp. Iv 8,48). Pavao je već polovicom pedesetih godina reagirao protiv judaizanata i vraćanja Zakonu i kultu. Galaćanima pišući u Isusu vidi puninu vremena, a Otac ga je poslao ‘da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo’ (4,5). To je učinio svojom patnjom. Tako možemo reći da smo i mi sinovi Josipovi, baštinici obećanja danog Abrahamu, koje se ispunilo u Isusu Kristu“, rekao je dr. Cifrak.

Riječi zahvale uputio je Zahvaljujem Povjerenstvu TPT-a Katoličkoga bogoslovnog fakulteta docentima dr. Mislavu Kutleši, dr. Damiru Šimuncu i dr. Branku Muriću kao i vanjskim članovima dr. Janezu Vodičaru (Ljubljana) i dr. Darku Tomaševiću (Sarajevo), djelatnicima KBF-a i ostalim suradnicima. Riječi zahvale uputio je i svim predavačima, moderatorima i diskutantima.