Budi dio naše mreže
Izbornik

Zauzimanje za mir i poštivanje istine

Uskrsna čestitka križevačkog biskupa Slavomira Miklovša

Uskrsna čestitka svim svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima i vjernicima

Hristos voskrese!

“Iako si sišao u grob, Besmrtni, ipak si uništio silu pakla i uskrsnuo kao pobjednik, Krist Bože! Ženama mironisicama rekao si: Radujte se! I svojim apostolima darovao si mir, a palima uskrsnuće!” (Uskrsni kondak)

Ovogodišnji Uskrs proslavljamo u radnom ozračju godine Krunice koju je proglasio papa Ivan Pavao II., kao i u godini svečanog jubileja 150. godišnjice Zagrebačke metropolije, kojoj pripada i naša Križevačka eparhija, ali, nažalost, i pritisnuti tjeskobom rata koji je započeo u Iraku. Koliko je napora uložio Sveti Otac da se taj rat izbjegne, koliko je puta apelirao na svjetske moćnike i slao izaslanike da spriječe izbijanje rata. No, silnici svjetske politike oglušili su se na ponovljene Papine vapaje i opet je izbio strašni rat. Kao da čovječanstvo ne može živjeti bez ratova i krvoprolića. Koliko je samo već u ovih nekoliko tjedana rata u Iraku poginulih, ranjenih (pa i među civilnim stanovništvom), zarobljenih, nestalih, kolike su obitelji ostale bez svojih najdražih, kolika je učinjena materijalna šteta, a ratu se još ni ne nazire kraj. Pridružimo se molitvi Svetog Oca da ovo teško stanje što prije prestane, da se rat što prije završi!

U svojoj poruci za ovogodišnji Svjetski dan mira (Novu godinu) papa Ivan Pavao II. na poseban se način prisjetio enciklike Pacem in terris (Mir na zemlji) koju je prije četrdeset godina, 11. travnja 1963., nepuna dva mjeseca prije svoje smrti, objavio papa bl. Ivan XXIII. Sam Ivan XXIII. nazvao je tu encikliku svojom oporukom. Želja je pape Ivana Pavla II. da ove godine razmišljamo o toj enciklici Pacem in terris i da je, koliko je moguće, nastojim provesti u život. Posebna je prilika za to upravo proslava Uskrsa, kad se prisjećamo kako se Uskrsli Krist ukazao svojim apostolima i rekao im “Mir vama!”

Bl. Ivan XXIII. počinje svoju encikliku riječima “Mir na zemlji, za kojim su čeznuli živo svi ljudi svih vremena, može se očito sazdati i učvrstiti samo savjesnim održavanjem reda što ga je Bog uspostavio”.
Papa Ivan Dobri nije se mogao složiti s onima koji su tvrdili da mir nije moguć. Svojom enciklikom svima je progovarao o zajedničkoj pripadnosti sviju jednoj velikoj ljudskoj obitelji i naglasio težnje svih naroda svijeta da žive u sigurnosti, pravednosti i nadi u bolju budućnost.

Prosvijetljena duha Ivan XXIII. prepoznao je temeljne uvjete za mir u četiri potrebe ljudske duše: istini, pravednosti, ljubavi i slobodi. “Istina će biti temelj mira, ako svaki pojedinac, vođen pravdom, stekne svijest, osim o vlastitim pravima, također o svojim dužnostima prema drugima. Pravednost će izgraditi mir ako svatko na konkretan način bude poštovao tuđa prava. Ljubav će biti kvasac mira ako ljudi budu osjećali tuđe potrebe kao vlastite i ako druge učine dionicima svojih dobara, počevši od duhovnih vrijednosti. Sloboda će, napokon hraniti mir i dati da on donese ploda ako se, pri izboru sredstava za njegovo postizanje, pojedinci budu povodili za razumom i hrabro preuzeli na sebe odgovornost za vlastite čine”.
Drugi vatikanski koncil u konstituciji Gaudium et spes ističe: “Mir nije puka odsutnost rata, niti se svodi jedino na uspostavu ravnoteže među protivnim silama. On ne nastaje niti iz nasilne vladavine, nego se doista s pravom naziva “djelom pravde” (Iz. 32,7).

Mir je plod reda što ga je u ljudsko društvo utisnuto njegov božanski Utemeljitelj i što treba da ga ostvare ljudi koji žeđaju za sve savršenijom pravdom… Mir se nikada ne stiče jednom zauvijek, nego ga stalno treba graditi. Međutim, zemaljski mir što se rađa iz ljubavi prema bližnjemu, odraz je i učinak Kristova mira koji izlazi od Boga Oca. Sam naime Utjelovljeni Sin, knez mira, svojim je križem sve ljude pomirio s Bogom, ponovno uspostavivši jedinstvo svih u jednom narodu i u jednom tijelu. U svom je tijelu uništio mržnju i snagom svoga uskrsnuća izlio je Duha ljubavi u ljudska srca”.

Papa Ivan Pavao II. u svojoj ovogodišnjoj poruci za Svjetski dan mira primjećuje kako se višestoljetno učenje Crkve o miru pokazalo, u svjetlu dubokih postavki enciklike Ivan XXIII. osobito značajnim za današnji svijet, kako za vođe naroda, tako i za sve građane. “Svi ćemo se lako složiti”, kaže Sveti Otac, “da u prilikama suvremenog svijeta vlada veliki nered. Pitanje koje se postavlja je slijedeće: koja vrsta poretka može zamijeniti taj nered, kako bi se ljudima dala mogućnost da žive u slobodi, pravdi i sigurnosti? Pitanje mira ne može se odijeliti od pitanja čovjekova dostojanstva i njegovih prava. Upravo to je jedna od neprolaznih istina svakog čovjeka, bl. Ivan XXIII. želio se na nju osloniti i pozvao je cijeli svijet na plemenitiju viziju javnog života i vršenja javne vlasti. Odvažno je potaknuo svijet da iskorači iz svog sadašnjeg stanja nereda i osmislio nove oblike međunarodnog poretka koji će biti po mjeri ljudskog dostojanstva”.

Sveti Otac ističe da postoji neraskidiva veza između zauzimanja za mir i poštivanja istine. Poštenje u davanju obavijesti, pravednost pravnih sustava, transparentnost demokratskih procedura daju građanima onaj osjećaj sigurnosti, onu pripravnost da se sporovi rješavaju miroljubivim sredstvima i onu volju za poštenim i konstruktivnim dogovorom koji sačinjavaju istinske pretpostavke trajnog mira. Sve se preuzete obveze moraju poštovati, no posebna se briga mora posvetiti izvršavanju obveza preuzetih prema siromašnima.

Mi kod svake svete liturgije molimo o “svevišnjemmirje” i “o mirje vsego mira”. No, moramo imati pred očima Isusove riječi: “Blaženi mirotvorci, oni će se sinovima Božjim zvati”. Neka nas ovogodišnji Uskrs potakne da trajno molimo za mir, ali i da kao prava djeca Božja, budemo mirotvorci u sredini u kojoj živimo i da tako ostvarujemo bolji i pravedniji svijet. Taj veliki dan, što ga Uskrski podari, dan radosti i Božjeg blagoslova iz sveg srca svim članovima bogospasajeme eparhije Križevačke čestitam sa željom da ga provedete u ozračju duhovnog veselja, međusobne ljubavi i Kristova mira.

Slavomir Vladika križevački