Zavjetno hodočašće Bogoslovnog sjemeništa u Đakovu u Dragotin

Bogoslovi su hodočastili predvođeni rektorom preč. dr. Stjepanom Radićem, vicerektorom vlč. Krešimirom Čuturom, duhovnikom mons. dr. Karlom Višatickim, bivšim rektorom mons. Josipom Bernatovićem te uz prisutnost đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, kancelara Nadbiskupijskog ordinarijata vlč. Drage Markovića, vlč. dr. Ilije Dogana i ostalih svećenika.

Misu je predslavio nadbiskup Hranić koji se na početku mise spomenuo 1954. godine kada su se, zbog prijetnji o zatvaranju Bogoslovnoga sjemeništa od strane komunističkog režima, bogoslovi zajedno s poglavarima zavjetovali da će dva puta godišnje hodočastiti Gospi da bi sjemenište ostalo otvoreno. Tako je đakovačko Sjemenište uistinu i bilo jedno od rijetkih koje nije zatvoreno.

Nadalje, spomenuo je da su ondašnji bogoslovi kojih je bilo deset puta više nego danas, imali vidljivog neprijatelja, a danas je to nevidljivi neprijatelj – gubitak kršćanskih vrijednosti i života. Evanđelje je navijestio đakon Florijan Zagorščak, jedan od petorice đakona zaređenih 10. listopada u đakovačkoj prvostolnici. Nakon Evanđelja uslijedila je homilija vlč. Dogana.

Propovjednik je na početku ispričao priču o grčkom mitološkom liku Telemahu koji shvaća da je slab bez oca te je simbol potrage za ocem. Rekao je da smo i mi slabi bez našega Nebeskoga Oca te smo u potrazi za njim, a upravo je na svećenicima da pomognu ljudima u toj potrazi. Nemoguće je ljudima pomoći samo s oltara ili ambona, nego treba sići među njih, biti prisutan u narodu, rekao je vlč. Dogan. Zaključio je riječima svetog Franje na kraju života: ,,Počnimo iznova jer dosada nismo ništa postigli!“

Nakon slavlja, mons. Višaticki predvodio je pobožnost Majci Božjoj pri čemu su bogoslovi, poglavari i ostali sudionici na poseban način molili za papu Franju, domovinu, (nad)biskupije iz kojih dolaze i njihove svećenike, Sjemenište te njegove djelatnike i dobročinitelje, kolegice i kolege s Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, nastavno i nenastavno osoblje, svoje obitelji i rodbinu te za sve preminule, posebno za pokojne svećenike koji su još prošle godine hodočastili u Dragotin. Nakon toga uslijedilo je bratsko druženje.