Svečano euharistijsko slavlje predvodio je apostolski upravitelj Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Želimir Puljić u koncelebraciji s petnaest svećenika iz različitih hrvatskih (nad)biskupija. Proslavi su nazočile brojne Anćele iz Hrvatske i iz Italije te rodbina i prijatelji uz nazočnost novoizabrane generalne poglavarice m. Marie Olive Bufano i provincijalne poglavarice m. Mariangele Galić.

Na početku misnog slavlja slavljenicama, sestrama i okupljenim vjernicima se obratila provincijalna poglavarica s. Mariangela Galić, izražavajući radost za novoizabranu majku generalicu s nazočnim sestrama iz Italije koje su se pridružile u duhu obiteljskog zajedništva. Naglasila je da sestra Katarina Mikić činom polaganja doživotnih zavjeta – čistoće, siromaštva i poslušnosti, po rukama generalne poglavarice, potvrđuje odluku da svoj život daruje u službi Bogu i Crkvi. Dodala je da novakinja Željka Đapić potvrđuje svoje izručenje Gospodinu, želeći živjeti evanđeoske zavjete privremenim zavjetovanjem na jednu godinu. Zahvalila je Bogu na sestrama koje su odlučile i znale čitati znakove koje je Duh Sveti sijao u njihova srca i što su imale hrabrosti posvjedočiti vlastitim posvećenjem da Crkva, usprkos svim protivštinama, ne posustaje već Bog i dalje sije na njivi i nalazi žeteoce za žetvu. Nadodala je da svi ne mogu razumjeti ovu milost jer nije svima dano. One postaju nositeljice Božje nade i vidljivi znakovi Božje milosti u svijetu gdje je sve privremeno, trenutačno i prolazno, zaključila je majka poglavarica u svom pozdravnom govoru.

Vodeći se riječima liturgijskih čitanja, nadbiskup je u homiliji povezao čitanja s trima evanđeoskim zavjetima – čistoće, siromaštva i poslušnost. Naime, Matej u svom Evanđelju izvještava kako su ga učenici upitali tko će u Kraljevstvu nebeskom biti s njegove lijeve, a tko s desne. Odnosno, njegovi su učenici tražili i osiguravali položaj u u budućem Kraljevstvu ne znajući da Njegovo Kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Pohlepa za položajem, a time i pohlepa za materijalnim direktno se protivi evanđeoskim zavjetima, istaknuo je nadbiskup. Suprotno od ovoga što su učenici tražili posvećeni život kroz povijest bio je „povlašteni prostor ljubavi prema Bogu i bližnjemu.“ Zajednice posvećenog života bile su često smjerokaz u nova stoljeća. Konkretan primjer, kako Bog šalje u potrebitim vremenima ljude posvećene evanđeoskim vrijednostima, da pomažu i pasu njegovo stado je nastanak Službenica milosrđa. Tako se u Bresci 1836. godine, dok je opasna kolera nemilice harala gradom, pojavila mlada Marija Paula di Rosa da dvori bolesnike, obilazi stare i iznemogle i vodi brigu o napuštenim djevojkama. Iz žarke želje pomagati ugroženima rodio se u njezinom srcu novi način razmišljanja, nova logika altruizma, koja će se iz pobožne udruge preobraziti u kongregaciju „Službenica milosrđa“ koja i danas djeluje. Svaki poziv, a posebice poziv na posvećeni život, nešto je veliko, osobno i neopozivo. Jer, kada Bog zove, on mijenja tijekove života onoga koga poziva. Izbacuje ga iz kolotečine „uhodanih tračnica“ i usmjerava na nešto novo, zaključio je nadbiskup.

Na kraju homilije nadbiskup je čestitao časnoj s. Željki Đapić na prvim, a časnoj s. Katarini Mikić na doživotnim zavjetima. Poželio im je sretno i nesebično služenje po uzoru na njihovu utemeljiteljicu. Nadbiskup ih je zamolio da se ne umaraju majčinskim srcem tražiti Isusa na poprištima ljudskog jada i nevolje. Na kraju je istaknuo da ih u životu moraju nositi ideali posvećenoga života i karizma svete utemeljiteljice Krucifikse kako bi bile kadre „svladavati sve protivštine života, svetošću biti Crkvi na radost, a djelom i ljubavlju promicati u svijetu njezin napredak.“

Nakon euharistijskog slavlja, nastavljeno je zajedništvo za stolom u svečarskom duhu i zajedničkom slavlju.