„U uvodnom dijelu, uz pozdravne govore, osvrnuli smo se na profesionalni i privatni život prof. Mije Koradea, velikog i zaslužnog istraživača naše baštine, iznimno važnog crkvenog povjesničara, koji je preminuo 2020. godine, a zavičajno je bio vezan, ne baš za radobojski nego uz zagorski kraj. Čini mi se da je cijeli skup bio u pozitivnom smislu zavičajno intoniran i da smo iznijeli cijeli niz novih podataka koji pridonose novom vrednovanju Radoboja i očurskog kraja“, rekao je na završetku skupa moderator posljednje sesije dr. sc. Danko Šourek s Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu-Odsjeka za povijest umjetnosti.

Rekavši da se u prvom dijelu moglo čuti o prapovijesnom i povijesnom uvodu, od arheoloških slojeva Radoboja i Očure, preko veza sa drugim snažnijim kulturnim žarištima u okolici, prije svega Lepoglavom i tamošnjim pavlinskim samostanom, do konačno važnoga mjesta Radoboja – kapele Sv. Jakoba u okviru hrvatske kajkavske barokne književnost knjige Hilariona Gasparotija Czvet szveteh, osvrnuo se i na drugu skupinu prinosa koji su iznijeli i neke nove povijesno-umjetničke spoznaje. Podsjetivši da je bilo govora o karakteru, vremenu gradnje, potencijalnim naručiteljima i primarnoj funkciji današnje kapele Sv. Jakoba nekad Sv. Marije od njezine gotičke opreme, zidnih slika, dr. Šourek je istaknuo dionicu koja se do sada gotovo i nije valorizirala i činila manje važnom, a pokazala se prilično važno, a to je arhitektonska barokizacija a onda i njezin barokni sloj u XVIII. stoljeću.

Barokne oltare i skulpture moglo se vidjeti na izložbi „SOS za svece – sveci z bregov“, koja je spojena s proslavom Dana Općine Radoboj i odvila se na lokalitetu kapele Sv. Jakoba što je također jedan put revitalizaciji tog lokaliteta, kazao je dr. Šourek, osvrnuvši se i na dvije sesije održane drugoga dana skupa, a koja je bila posvećena nekim praktičnijim stvarima. „Prva se koncentrirala na konzervatorsko-restauratorske aspekte, povezane s očurskom građom, kako u arhitekturi u valorizaciji svih njezinih slojeva, isto tako uglavnom baroknom sloju skulptura. Čuli smo i vrlo konkretne izvještaje o izradi kopije skulpture Majke Božje Očurske, o svim problemima i izazovima koji su se pri tome pojavili. Ujedno smo vidjeli da je kopija te skulpture postavljanjem na konzolu u svetištu i ‘vraćena’ samoj kapeli, što je još jedan korak u revitalizaciji tog objekta“, uočio je dr. Šourek, istaknuvši da je „Radoboju i Očuri danas i nakon skupa bila posvećena četvrta i posljednja sesija gdje smo se susreli s vrlo konkretnim prijedlozima budućeg života te kapele, povezanih sa svecem koji se u povijesti činio sporednim u životu kapele – Sv. Jakobu koji se kao titular javlja kasnije ali koji se zahvaljujući Putu sv. Jakova – Caminu – gustoj mreži hodočasničkih puteva u Europi, sada nudi kao jedan način ponovnog oživljavanja kapele na Očuri“.

Nakon što je zahvalio „ideatorici svega“, koja je imala dovoljno snage i volje da do svega toga dovede i sprovede – mag. art. Zvjezdani Jembrih, voditeljica cijelog projekta i mentorica brojnih studenata koji su sudjelovali tijekom niza godina u tom projektu zahvalila je za gostoljubivi i topli krov Muzeja Radboa i sudjelovanju Općine Radoboj kao i svim suradnicima, koji su uspjeli od neizvjesnosti dovesti do jednog od najljepšeg dana kod kapele Sv. Jakoba. „Teško je zahvaliti u jednoj riječi. Idemo u prošlost što je polazište sveg našeg što nas je inspiriralo i što nas je dovelo do sadašnjosti, a onda nas to vodi i u budućnost. Ekipa koja je uspjela iznjedriti knjižicu sažetaka, popratne materijale i katalog izložbe, a uredništvo i organizacijski tim se poklapaju, dogodine će se izdati i zbornik koji će svjedočiti o nama i kad nas ne bude, koji će biti udžbenik i priručnik i koji ostavljamo u dobre ruke svima koji će ga uzeti u ruke“, rekla je mag. art.. Jembrih, pozvavši sve nazočne da krenu u kapelu Sv. Jakoba na izlaganje „O arheološkim istraživanjima na lokalitetu kapele Sv. Jakoba“ dr. sc. Ane Azinović Bebek iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu, koja je sudjelovala u tom istraživanju 2019. godine.

Predavanja drugog dana

Tijekom treće sesije koju je u Muzeju Radboa 21. listopada moderirala mag. art. Valentina Šaš Bakša, o devastacijama i konzervatorsko-restauratorskim zahvatima na kapeli sv. Jakoba govorila je dugogodišnja pročelnica Konzervatorskog odjela u Krapini, a sadašnja pročelnica Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu mr. sc. Lana Križaj. O devastacijama i spašavanju inventara kapele sv. Jakoba govorila je mr. art. Zvjezdana Jembrih, profesorica na Odsjeku za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, a njezina suradnica na istome Odsjeku i brojnim projektima mag. art. Ana Božičević prikazala je recentne konzervatorsko-restauratorske radove na skulpturama iz kapele sv. Jakoba.

S tema o očurskom brijegu i kapeli sv. Jakoba, na temu o kapeli iz 1456. godine na susjednom brijegu Kuzminec Veternički, sudionike skupa povela je svojim fotografijama profesorica Suzana Damiani s Odsjeka za konzerviranje i restauriranje umjetnina Akademije likovnih umjetnosti, prikazavši kako je izvodila konzervatorsko-restauratorske radove na kapeli sv. Marije Magdalene, osobito na njezinom zapadnom vanjskom zidu i rekonstrukciji freske zaštitnice kapele.

O izradi kopije skulpture Bogorodice s Djetetom govorili su mag. art. Luka Krešimir Stipić i mag. art. Marko Rizvić, čiji je to bio izazovan i zahtjevan diplomski rad pod vodstvom prof. Jembrih i prof. Božičević, a koji su izveli tehnološku i vizualnu kopiju drvene polikromirane, pozlaćene i posrebrene skulpture, uoči znanstvenog skupa postavljene u kapeli. Rezultate istraživanja srednjovjekovnih pigmenata polikromiranih slojeva skulpture Bogorodice s Djetetom, koju su proveli dr. sc. Vladan Desnica, dr. sc. Domagoj Šatović, i mag. art. Ivan Vanja Martinović, predstavio je asistent Martinović, a upravo je ta studija provedena sa zadatkom da se na tehnološkoj kopiji skulpture izvede po uzoru na izvornik boja sa skulpture Bogorodice s Djetetom.

Prvo predavanje u četvrtoj sesiji, kojoj je moderator bio dr. sc. Šourek, video poveznicom održano je on-line predavanje mag. art. Mohameda Moustafa iz Konzervatorskog centra Velikog egipatskog muzeja u egipatskoj Gizi, o interdisciplinaroj analizi polikromiranog lijesa iz Kasnog razdoblja starog Egipta, baziranog na primjeni analitičkih tehnika većeg broja znanstvenih područja – optičke mikroskopije, infracrvene spektroskopije, rendgenske fluorescencije – u svrhu identifikacije slikanih slojeva, temeljnog sloja i ranijih restauratoskih intervencija na istraživanom predmetu.

O kulturnom krajoliku Očure, osobito kroz sagledavanje zajedničkog djela čovjeka i prirode na tom području, govorio je dr. sc. Franko Ćorić s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Put sv. Jakova – Camino – kojeg sačinjavaju tisuće kilometara organiziranih hodočasničkih puteva prema svetištu u Santiago de Compostelu u Španjolskoj te hrvatskim doprinosima štovanja sv. Jakova od prvog spominjanja Bratovštine tog sveca 1203. u Zadru te novovjekog oživljavanja Bratovštine u Samoboru, koja trasira „camino“ rute u Hrvatskoj, govorili su mons. Nedjeljko Pintarić i član Bratovštine sv. Jakova u Samoboru Radovan Librić.

O revitalizaciji kapele sv. Jakoba i ulozi Muzeja Radboa, koji planira u budućem razdoblju osmisliti i prezentaciju kapele u svom muzejskom prostoru govorila je Ivana Hazulin Pospiš, ravnateljica Muzeja Radboa u Radoboju.

Konačno i gradnje nakon niza rušenja

Sudionici skupa predstavljajući povijest i sadašnjost kapelu sv. Jakoba na Očuri često su spominjali stradanje, devastaciju i rušenje kapele, ali su također izrazili radost što se u sadašnjosti ne trebaju koristiti tim terminima. Kapela je nedugo nakon gradnje stradala u turskoj provali 1479. godine, 1867. godine kapelu je poharao požar, stradala je u bombardiranju koncem 2. svjetskog rata te je ostala bez pokrova nad svetištem i južnom sakristijom, a svod svetišta bio je na dva mjesta probijen i prozori razbijeni; 1947. godine uslijed ratnog oštećenja krova, urušio se gotički svod i nepovratno oštetio gotičku fresku, 1947. godine tijekom radova na sanaciji kapele, radnici su protivno uputama konzervatora otukli dobar dio žbuke i palili vatru u kapeli te uništili trećinu još postojećih gotičkih slikarija u svetištu i jednu od konzola svoda svetišta, 1988. godine zbog izuzetno lošeg stanja zidova zvonika, zvonik je na prijedlog tadašnjeg Restauratorskog zavoda Hrvatske miniran iznad visine prvoga kata, a 2008. godine uklonjena je južna, barokna sakristija radi rekonstrukcije dvaju gotičkih kontrafora na njenom mjestu.

Unatoč brojnih nedaća, poznati hrvatski povjesničar, konzervator i muzeolog Gjuro Szabo je 1914. godine u članku Spomenici kotara Krapina i Zlatar, objavljenom u Vjesniku Arheološkog muzeja u Zagrebu o kapeli napisao ove pohvalne riječi: „Nu ne samo da se ova kapela ističe vanjštinom pred svim crkvama svoga kraja, nego se još odlikuje i svojom nutarnjošću. Dok su sve gotske crkve, koje su proživjele istu sudbinu, te su time, što je tabulatum odstranjen, pa nadomješten svodom, koji je morao biti niži i zahtijevao ugradnju pilova unutar crkve, postale još tijesnije i mračnije, to ova iznenađuje vanrednim djelovanjem prostora.”

Znalac i ljubitelj hrvatske baštine Szabo tada je još doživio ljepotu koliko-toliko sačuvane kapele, a s ratnim stradanjima počela je njezina agonija. Ipak, nakon svih tih pogubnih događaja za kapelu, zadnjih je godina Ministarstvo kulture Republike Hrvatske u suradnji s Konzervatorskim odjelom u Krapini učinilo velike iskorake na konzervatorsko-restauratorskim radovima u kapeli koja je sada pokrivena solidnim krovištem, rekonstruiran je križno-rebrasti svod, izvedena su sva potrebna istraživanja, minimalno je priređen pod betonskom podlogom, kako za sadašnje korištenje ali i za buduće radove popločenja kako je nekada bilo.

Na radost radobojskog župnika Tomislava Novosela mnogo se toga napravilo za budućnost i očuvanje kapele, a to je potvrđeno radosnim zvonom zvona iz tornja crkve, koje je upravo za otvorenje izložbe također osposobljeno za pozivanje vjernika u taj biser sakralne i umjetničke baštine Hrvatskog zagorja. Iako po tim bregima ima sve manje stanovnika, kako nam kaže župnik Novosel, okupljanje vjernika oko te kapele na Uskrsni ponedjeljak ili za Veliku Gospu i druge blagdana je jako posjećeno iz svih susjednih župa. Za razliku od nekadašnjih cesta danas se do kapele može ugodno dovesti automobilima te je župnik Novosel već zakazao da će u nedjelju 20. studenoga u 11 sati u crkvi slaviti misu zahvalnicu, a i da će u toplijim mjesecima dva put mjesečno imati nedjeljna misna slavlja.

I ovih se dana nakon stručno-znanstvenog skupa u kapeli može razgledati izložba „SOS za svece – Sveci z bregov“, na kojoj je predstavljeno 12 restauriranih skulptura koje su nekad bile dio bogatog baroknog inventara crkve sv. Jakoba. U sklopu izložbe postavljena je kopija gotičke skulpture Bogorodica s djetetom iz Očure i ona će u ovoj kapeli trajno ostati kao simbol početka oživljavanja i očuvanja ovog sakralnog objekta. Autori koncepcije izložbe, vizualnog identiteta i likovnog postava su mag. art.. Jembrih, mag. art. Božićević, dr. sc. Danko Šourek, Sanja Bachrach Krištofić, Tessa Bachrach-Krištofić i Mario Krištofić.

Izložbu je 20. listopada otvorio dekan Akademije likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu Tomislav Buntak. Izložbu prati i sveobuhvatni katalog „Sos za svece. Istraživački i konzervatorsko-restauratorski radovi na preostalom drvenom inventaru kapele sv. Jakova na Očuri“.

U terminima od 27. do 29. listopada 2022. od 15 do 18 sati bit će omogućen slobodni posjet izložbi svim zainteresiranim posjetiteljima. Također će biti omogućen posjet izložbi za grupe posjetitelja tijekom radnog vremena Muzeja Radboa od ponedjeljka do subote od 8 do 16 sati uz prethodnu najavu na brojeve telefona Muzeja Radboa: 049/350-118 i 091/725-7685.