Završeno četvrto zasjedanje II. biskupijske sinode u Đakovu

Đakovo, (IKA) – Treći, završni dan, četvrtog zasjedanja II. biskupijske sinode u Đakovu započeo je 5. listopada predavanjem “Biskupijsko sjedište: narav, službe i ustanove”, koje je održao mons. mr. Luka Marijanović. “Biskupija, kao jedan od primarnih oblika partikularne Crkve, u punom smislu označava i ostvaruje Crkvu kao uređenu zajednicu. U središtu života biskupijske Crkve, kao princip njezina jedinstva i okupljanja, označujući ujedno i njezinu vezu sa sveopćom Crkvom, stoji služba dijecezanskoga biskupa, kojemu u biskupiji koja mu je povjerena pripada redovita, vlastita i neposredna vlast koja se zahtijeva za vršenje njegove pastoralne službe”, napomenuo je predavač, dodavši da bi vršenje službe dijecezanskog biskupa moglo biti prikladno djelotvorno, opće pravo predviđa jednu vrlo široku organizaciju suodgovornosti. Ta organizacija suodgovornosti u jednoj biskupiji, zapravo mora tvoriti jedan primjereno ustrojen sustav. S tim polazištem izlagatelj je ukratko predstavio “službe i tijela suodgovornosti” u biskupiji. Prosudivši na temelju sinodskih izvještaja stanje, izlagatelj donosi prijedloge za sinodske zaključke: “O pitanjima uspostave i ostvarivanja tijela i oblika suodgovornosti na razini biskupije, koja u nas ne postoje, kao što su npr. Laički savjet, Redovnička konferencija, (Pastoralni sastanak), Biskupijska skupština, bit će potrebno odlučivati procjenjujući stvarne pastoralne potrebe i mogućnosti današnjega vremena”. U prijedlozima je napose istaknuta skrb o pastoralu u gradovima. S tim u vezi predlaže da bi generalni vikar za Srijem, koji sada ima sjedište u Petrovaradinu, “trebao kao mjesto stolovanja imati Srijemsku Mitrovicu, čija je vjernička zajednica razmjerno brojna, a koja ujedno predstavlja i znakovito crkveno središte iz ranokršćanskog vremena”. Istaknuta je i potreba Pastoralnog vikarijata u Osijeku: “Budući da su gradovi obično središta društvenoga i političkog života, ništa ne priječi da se njima dadne veće značenje i u crkvenom pogledu. Poželjno je u gradovima osnivati u prikladnom broju katoličke škole, hospicije, staračke domove i druge ustanove. Neka se u gradu Osijeku uspostavi pastoralni vikarijat za sam grad i šire područje, uključujući svakako i Baranju, koji će prije svega koordinirati i razvijati pastoralni rad. U sklopu vikarijata urediti doličnu biskupsku rezidenciju”.
Izlaganje je potaknulo raspravu, te su se pojavila mišljenja o potrebi i mogućnostima izdavanja biskupijskog glasila, zatim, je li prikladnije sjedište vikara za Srijem u Petrovaradinu, gdje je sada, ili u Srijemskoj Mitrovici. Dobrih argumenata bilo je za svako rješenje. Raspravljano je zatim i o organiziranijem pastoralu pojedinih biskupijskih područja, napose o većoj (trajnoj) prisutnosti biskupa u Osijeku. Poticaji na to došli su ne samo od sinodskih savjetovanja, nego i od sinodskih članova te uvaženih ljudi iz grada. Razložno se ističe da je Osijek društveno, političko, znanstveno, kulturno te gospodarsko sjedište Hrvatske i Slavonije i da u njemu živi petina katolika biskupije. O potrebi biskupove prisutnosti u Osijeku, niz je razloga naveo i dijecezanski biskup Marin Srakić. O tim i drugim pitanjima i prijedlozima u raspravi su sudjelovali i pomoćni biskupi Đuro Gašparović i Đuro Hranić. Realne i aktualne pastorlane potrebe Osijeka već se rješavaju i rješavati će se postupno, a, uz osječku, istaknuta je važnost također i brodske i vinkovačke regije.

Temu “Upravljanje materijalnim dobrima: ekonomski sustav” predstavio je Vladimir Šilović. “Vodeći računa o tome kako gospodarska stvarnost utječe na život i na osjećaj ljudi, vrlo je značajno za opću vjerodostojnost Crkve da na ispravni način postavi svoj odnos prema vremenitim dobrima i da upravo polazeći od tog područja pokaže vlastiti identitet”, istaknuo je predavač. S obzirom na župna materijalna dobra potvrđeno je “da župa, kao javna pravna osoba, na temelju samoga kanonskog uređenja, ima sposobnost stjecati, posjedovati, upravljati i otuđivati dobra prema pravnoj odredbi. Njezina su dobra crkvena pa se stoga upravljaju zakonima Crkve, kao i svojim statutom a i građanskim zakonima prihvaćenim od kanonskog uređenja. Župna dobra su ona dobra čiji je subjekt vlasništva sama župa. Župnik zastupa župu u svim pravnim poslovima. Njegova je i odgovornost za upravljanje”. Prosuđujući sadašnje stanje, istaknut je novi sustav financiranja Crkve u Republici Hrvatskoj od 2001. godine, koji je u izlaganju podrbnije objašnjen. “Još je jedan izvor prihoda prema novom sustavu financiranja. Naime, RH prepoznala je osobitu ulogu Katoličke crkve u: društvenoj, odgojnoj, kulturnoj i karitativnoj djelatnosti. Na temelju toga, te s naslova nacionalizirane imovine, svaka biskupija, preko Središnje ustanove za uzdržavanje klera i drugih crkvenih službenika, dobiva određeni novčani iznos (u visini od dvije bruto plaće pomnožen s brojem župa u biskupiji). Tako nisu točni zaključci i izjave koje tvrde kako novim sustavom financiranja Crkva za svoje djelovanje prima sredstva isključivo od države, te da svećenici imaju državnu plaću. Država, istina, sudjeluje u sustavu financiranja, no to predstavlja samo jedan dio cjelokupnog sustava financiranja”, zaključio je izlaganje Vladimir Šilović.

Posljednja tema sinodskog zasjedanja bila je “Upravni i sudski sustav”. Riječ je bila prije svega o župnom uredskom poslovanju, a uvodno izlaganje imao je đakovački župnik Tomislav Ćorluka. “Za ostvarivanje života župne zajednice i za njezino prikladno uređenje nezaobilazan je i dio koji se odnosi na poslove upravnoga, tj. administrativnog djelovanja. Za taj je dio uređenja i djelovanja župe opći naziv župni ured. Gotovo sva područja života župe i njezina pastoralnog djelovanja svoj trag imaju i na administrativnom području. Upravo stoga, administrativno djelovanje u župi ne treba shvaćati kao područje čiste formalnosti”, rekao je župnik Ćorluka. Prispjeli izvještaji potvrđuju da poslove župnog ureda najčešće obavlja župnik. Ponekad, kao zamjena, župni vikar, a u malo slučajeva laik, najčešće povremeno, volonterski ili uz “malu nagradu”.
O tehničkoj opremljenosti župnih ureda, rečeno je da sve više ureda ima suvremena pomagala: računalo s e-mailom, fotokopirni stroj, telefon, faks i sl., te da je to potrebno. Izvješća sa savjetovanja skupina vjernika o upravnim postupcima redovito smatraju da bi u velikim župama dio takvih poslova mogao obavljati ili negdje već obavlja pripremljen i poučen vjernik laik, po potrebi, nekoliko sati tjedno ili dnevno; dragovoljno ili za odgovarajući honorar. U prijedlozima sinodskih zaključaka stoji da treba trajno skrbiti oko primjerene jednostavnosti i jasnoće u župnome upravnom poslovanju te rabiti međusobno usklađene službene obrasce, a napose u većim župama uvesti radno vrijeme do podne i poslije podne. Istodobno “s obzirom na tehnički razvoj i promjene u upravnome župnom poslovanju (kompjutor i dr.) trebat će naznačiti minimum tehničkih pomagala u svakoj župi i odrediti postupnost s kojom će župe u tome napredovati prema višoj tehničkoj razini”.
Nakon usvojenih prijedloga i nadopuna, završeno je posljednje sinodsko zasjedanje, a nekoliko sinodskih članova kratko se osvrnulo na sva četiri zasjedanja. Biskup Srakić je zahvalio svim sinodskim članovima, koji su pripremali i vodili sinodski rad, dolazili na sva četiri zasjedanja i u otvorenosti i slobodi sudjelovali u raspravama i prijedlozima.

Posljednje sinodsko zasjedanje završeno je u katedrali svečanom liturgijskom Večernjom i završnom riječju biskupa Srakića. “Nitko od nas nije znao što nas čeka, ni ja koji sam sinodu sazvao, ni oni koji su je na ovaj ili onaj način predlagali ni vi, svećenici, koji ste na sjednici prezbiterskog vijeća podržali prijedlog. Ta je odluka bila hrabra, ali na mjestu, jer nismo krenuli na put sami, nego nošeni silom Duha Svetoga i zagovorom Presvete Bogorodice. Nismo čekali neku ljudsku sigurnost nego smo krenuli pouzdavajući se u Gospodina”, istaknuo je biskup Srakić te dodao kako nije bilo lako animirati i složiti duhove da ubrzaju korake prema kršćanskoj zrelosti. “Previše nas je zahvatila učmalost pedesetgodišnjeg sustava. Nije bilo lako pronaći ni dovoljno vremena ni vama svećenici, ni vama, dragi vjernici laici. Koliko je iza nas susreta, koliko probdjevenih časova nad tekstovima, koliko sjednica predpripravnoga i pripravnog povjerenstva, koliko prijedloga, koliko zasjedanja. Zbog opsežnosti područja našega crkvenog biskupijskog života odlučili smo se na četiri zasjedanja”, istaknuo je đakovački i srijemski biskup.
Napomenuo je kako se kroz sinodu htjeli ozbiljno shvatili potrebu i obvezu nove evangelizacije, a to znači davati odgovor na najdublje vapaje svake ljudske savjesti: “Htjeli bismo evangelizirati, to znači ne samo priopćiti riječima Radosnu vijest, nego životom, surađivati s Duhom Uskrsloga koji privlači svakog čovjeka tako da ga čini jednim u Isusu s Ocem. Velike su to obveze, ali to smo si zacrtali”. Pritom je dodao kako bismo “htjeli da liturgijsko-euharistijskom obnovom naš duhovni život svećenika i vjernika napreduje”. Napomenuo je kako se razmišljalo o pozivima i službama u Crkvi, jer ako smo pozvani u Crkvi, onda smo i primili milosni dar, ne da ga čuvamo za sebe, nego da ga uložimo na dobro crkvene zajednice te je tu poziv svećenika laika, zaređenih službenika, redovnika i redovnica. Pri tome je napomenuo kako se o tim pozivima razmatralo kroz prizmu ustroja biskupijske zajednice i struktura: “Svi vjernici, bilo kao pojedinci ili udruženi, pozvani su surađivati na poslanju Crkve, prema svome pojedinačnom pozivu i prema darovima što su ih primili od Duha Svetoga. Isto tako oni uživaju pravednu slobodu bilo u mišljenju ili u djelovanju na stvarima potrebnim za opće dobro”.
“Završavamo ovo četvrto zasjedanje u katedrali, kao što predviđaju crkveni dokumenti. Ovih dana proslavili smo 120. obljetnicu njezine posvete. Katedrala je kao sjedište biskupa u biskupiji centar jedinstva vjere, ljubavi i discipline svih vjernika te mjesne Crkve. Ona je slika naše Crkve đakovačke i srijemske. Sve je u njoj tako skladno, tako jedinstveno. Kao što se možemo pohvaliti s prelijepom katedralom, tako bismo se trebali potruditi da nam i živa katedrala naše biskupije bude lijepa i skladna”, poručio je biskup Srakić te istaknuo kako je završilo sinodsko zasjedanje te se još čeka izrada sinodskih dokumenata i proglašenje sinodskih zaključaka. Pri tome je izrazio želju da svečani čin zatvaranja obavi Sveti Otac, a smatra da to “nije nada protiv svake nade”.
Sinoda je doista bila “sin-hodos”, išli smo rukom pod ruku, zajedno, biskupi i svećenici, redovnici i vjernici laici. Na temelju iskustava iz prošlosti razmišljali smo o budućnosti. Bilo je razmišljanja i prijedloga koji odudaraju od dosadašnje prakse”, poručio je na kraju svoje završne riječi biskup Srakić.