Tragom Božje riječi i evanđelja po Luki, koje je govorilo o navještaju začeća sv. Ivana Krstitelja, don Boris je rekao da je čovjek u životu često nestrpljiv. „Hoćemo odmah vidjeti neki rezultat, u duhovnom svijetu i u naravnom redu stvari. Molimo za ovo i za ono, a to se ne događa. I što onda, odustati ili biti strpljiv? Najplodonosnije je biti strpljiv, a to je ustvari najteži put“, rekao je don Boris, preporučivši da se ne treba buniti ili ponižavajuće pognuti glavu.

Susret s Bogom za čovjeka uvijek pomalo šokantan

„Treba strpljivo predati Gospodinu sve svoje potrebe i nakane, svoje povjerenje. Predati sve Bogu vjerujući da je to uslišano i da je u dobrim rukama. Kad će Bog i što će on s tim učiniti, kako će se događati, to je izvan naših okvira. Izvan naših okvira ostaje i način i vrijeme uslišanja“, poručio je don Boris, istaknuvši da je „susret s Bogom za čovjeka uvijek pomalo šokantan. Zaharija je zanijemio, Marija je pitala, kako će to biti“.
„I u susretu s Bogom i životu s Bogom imamo svoje planove i predviđanja na koji način će se Bog pojaviti, otkriti. A Bog je otajstvo, čudo. I biti strpljiv za ljude je čudo. Ali, Bog ulazi u zakonitost svijeta. Nama je teško u malome poštivati zakonitost svijeta. A Bog, beskrajan, svemogući, ulazi u svu našu zakonitost svijeta, ušao je i u zakonitost onoga vremena kad je Isus rođen. Isusovi roditelji izvršavali su propise, npr. išli su na popis stanovništva“, rekao je don Boris, naglasivši da osjeća poziv kako je važno biti ponizan, ali „čovjek se tome uvijek odupire“.
„Vjerujem da je jedini put, put poniznosti, predanja Bogu, svijesti o Božjoj ljubavi za čovjeka, zahvalnosti što je s nama. Molimo da ga možemo razumijevati, otkrivati, prepoznavati i ljubiti u svemu što od Boga prepoznajemo. Ljubiti Boga u ljudima, osobito u onima s kojima živimo“, potaknuo je don Boris Vidović.

Nakane sedmodnevnog i sedmonoćnog bdjenja 

Tijekom sedmodnevnog i sedmonoćnog bdjenja molilo se za očeve, za rođenje svakog začetog djeteta, za osobe ranjene pobačajem, za obraćenje grešnika, za blagoslov obitelji i plodnost potomstvom, za domovinu i zakone koji će štititi život, kao i za kajanje za grijeh pobačaja.
Jerihonsko bdijenje sastoji se u molitvi pred Presvetim Oltarskim Sakramentom, kada, uz osobna molitvena predanja, molitelji također mole krunicu i čitaju Sveto Pismo. Metafora te pobožnosti je “ratovanje na koljenima”, pred  Gospodinom i s Isusom, u želji da Bog sruši zidine naših grijeha i utvrde naših slabosti i rana.

Prvo Jerihonsko bdijenje održalo se od 1. do 7. svibnja 1979. godine

„U bdijenju očekujemo Božju pobjedu nad grijehom, očekujemo i čudo, ako nam je potrebno. Ta je molitva konkretna borba u kojoj možemo iskusiti Božju blizinu, ljubav i milosrđe. Noćno bdjenje uz Isusa ima posebnu ljepotu i značaj. Idejni začetnik Jerihona diljem svijeta je apostol svete krunice Anatol Kaszczuk, Poljak, veliki štovatelj Majke Božje, koji je organizirao prvo Jerihonsko bdjenje pri pavlinskom samostanu i marijanskom svetištu Jasna Gora od 1. do 7. svibnja 1979. godine. Mnoštvo sabrano u takvoj zajedničkoj molitvi izvojevalo je svoju pobjedu: pohod pape Ivana Pavla II. svojoj domovini Poljskoj, koji je bio doveden u pitanje“, rekla je Marija Šošić, koordinatorica 40 dana za život za Dalmaciju.
Ujedno zahvaljuje katoličkim medijima koji su objavili najavu bdjenja, među kojima je i IKA, rekavši kako je primjetan povećani broj sudionika molitelja u Jerihonskom bdjenju, koje se u Splitu održava pet godina.

Jerihonsko bdjenje istodobno u Splitu i Šibeniku

Bdjenje u Splitu započelo je u subotu 12. prosinca, na blagdan Gospe Guadalupske, zaštitnice pro-life pokreta, misom koju je predslavio don Ante Matešan, a ove godine istodobno je održano i u Šibeniku.