Završetak molitvene osmine za jedinstvo kršćana u varaždinskoj katedrali

U propovijedi je biskup Radoš pojasnio kako Molitvena osmina za jedinstvo kršćana završava, ali i doživljava svoj vrhunac upravo na blagdan Obraćenja sv. Pavla, apostola naroda. Sama Osmina odgovor je na Isusovu molitvu i želju da se njegovi apostoli pridruže Njegovoj molitvi za jedinstvo.

Građu za ovogodišnju svjetski Molitvenu osminu priredilo je Vijeće crkava Bliskog istoka, a za geslo su izabrali temu iz Matejeva evanđelja: „Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti“ (Mt 2, 1 – 12). Riječi su to mudraca s Istoka koji traže Gospodina i žele mu se pokloniti, slijede njegovu zvijezdu. Danas se u Crkvi spominjemo velike „zvijezde“ prve kršćanske zajednice, apostola Pavla, nastavio je biskup Radoš, tumačeći svetopisamski odlomak o obraćenju sv. Pavla o kojem je on sam više puta govorio. Ono što odmah upada u oči je Pavlova zadojenost mržnjom koja ga tjera da proganja one koji slijede Kristov put. No, na put Pavlove mržnje staje Isus iz Nazareta. Pavlov odvažan ratnički put prekinut je Isusovim pitanjem „Savle, Savle, zašto me progoniš?“ Važno je uočiti kako ga Isus zove njegovim imenom, onako kako su ga zvali njegovi bližnji, ukućani, nastavio je tumačiti biskup. Pavao se zapitao tko je ovaj što mu se obraća, ta on ne progoni Gospodina već njegove sljedbenike. On želi izbrisati Isusovo ime iz života njegovih apostola, učenika, sljedbenika.

U nastavku homilije biskup je promišljao nad slikom i simbolom događaja Pavlova obraćenja: njegovom prizemljenju s konja koja nam govori kako je Pavao, ratnik prizemljen, zarobljen od Gospodina, nesposoban da sam ide u boj. Od tog trenutka postaje Gospodinov vojnik, postaje oruđe u Gospodinovim rukama s misijom da Njegovo ime pronese po cijelome svijetu. Mržnju zamjenjuje ljubav i Pavao više ne može biti na mjestu gdje je bio, mora promijeniti svoj put, od toga obraćenja mora ići drugim putem. „Pavao više nije u tami nego je sada u svjetlu. I od toga svjetla ova će zvijezda dobivati stalno svoj sjaj. I gdje god Pavao bude išao tako će jasno svjedočiti o snazi svjetla, koje je prosvijetlio njegov život, promijenilo ga, izbrisalo mržnju i zadojilo ga ljubavlju“, rekao je biskup Radoš.

Vraćajući se na temu molitve za jedinstvo kršćana, biskup Radoš rekao je kako upravo sveti Pavao može biti zagovornikom tog nastojanja. Ponajprije, Pavao bi nam rekao da jedinstvo nije naše djelo, kao što je i on sam u svemu što je činio u prvoj Crkvi prepoznavao Gospodina na djelu u njegovu životu. Što bismo mi ljudi po pitanju jedinstva kršćana mogli učiniti, pitao je biskup u nastavku i odgovorio kako mi možemo jedino približiti se Kristu. Onaj tko se Njemu približi može o Njemu i razgovarati s drugima. Molitva i zajedništvo s Kristom vodit će nas da govorimo jedni drugima o Njemu. Poteškoća u jedinstvu je među nama, u našoj crkvi, među crkvama, u svijetu, među vjernicima i zato molimo danas Gospodina da ga susretnemo kao sv. Pavao, da se i mi zadojimo Evanđeljem, Njegovom ljubavlju i nećemo moći ne govoriti i svjedočiti.

„Daj nam iskreni razgovor s Tobom da možemo razgovarati o Tebi“, izrekao je u molitvi na kraju homilije biskup Radoš i zaključio: „kad god razgovaramo o Isusu, a nismo prije s njim razgovarali uvijek ćemo ući u slijepu ulicu i u tamu. Neka nam ovaj Glasonoša radosti, Oruđe Kristovo bude jasni zagovornik da i mi idemo putem naviještanja Krista, njegova Evanđelja, najprije svojim životom, a onda će i riječi naći puta i dati nam vjerodostojnost i snagu Evanđelja koje je Božje djelo, Božja snaga stavljena u našu krhku posudu, a Bog se želi poslužiti da naviještamo i širimo jedinstvo među Isusovim učenicima“.

S biskupom Radošem suslavili su kanonici Stolnog kaptola preč. Damir Bobovec i preč. Mario Kopjar.