Završetak saborovanja Sv. Oca sa svjetskim kardinalima
Vatikan, 15. 6. 1994. (IKA) – O pripravi i održavanju Velikoga jubileja 2000. godine od rošenja Isusa Krista razgovaralo se prvoga dana saborovanja, u ponedjeljak 13. lipnja, a drugoga se dana, u utorak 14. lipnja, razgovaralo o pitanjima koja se tiču života i rada Crkve. Pri tom je u središtu pozornosti bio kanon 401. § 1. o umirovljenju biskupa i općenito uloga umirovljenih biskupa u Crkvi, zatim tijek proslave Godine obitelji u Crkvi i na međunarodnoj razini, izradba enciklike o životu koju je predložio prijašnji sabor održan od 4. do 6. travnja 1991, te Kairska konferencija, koja se ima održati u rujnu ove godine, a govoreno je i o ekumenskom radu i zalaganjima Svete Stolice. O tome su posebna izvješća podnijeli pročelnik Zbora za biskupe i ujedno dekan Kardinalskoga zbora kardinal Bernardin Gantin, zatim predsjednik Papinskoga vijeća za obitelj kardinal Alfonso Lopez Trujillo, te predsjednik Papinskoga vijeća za promaknuće jedinstva kršćana kardinal Edward Cassidy.
Saborovanje kardinala počelo je Papinim govorom u kome se osvrnuo na život i rad Crkve na pragu novoga tisućljeća, te na zadatke i izazove koji pred njom stoje. Posebnu je pozornost posvetio radu Svete Stolice i njezinih ureda, uključujući i one upravno-gospodarske naravi, zatim odnosu Katoličke Crkve s drugim kršćanskim Crkvama i zajednicama, s pripadnicima nekršćanskih vjera, posebno s islamom i muslimanima, te općenito sa suvremenim svijetom, rekavši da 151 država ima diplomatske odnose sa Svetom Stolicom, uključujući Izrael i druge zemlje Srednjega istoka.
Papa ni ovom zgodom nije zaboravio zbivanja u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini te u Ruandi. Govoreći o Bogorodičinoj “majčinskoj nazočnosti” u njegovu životu uopće, te njegovu životu kao rimskoga biskupa, Ivan Pavao II. je rekao: “Pouzdajmo se da će nam Bogorodica pomoći da izbjegnemo sve opasnosti, navlastito one koje su se očitovale prigodom sukoba na Balkanu. Njezinu se zagovoru povjeravamo i u nastojanjima da ponovno procvjeta mir u afričkim zemljama, iskušavanim bratoubilačkim ratovima, i Njoj poglavito preporučamo Ruandu, moleći je da njezine stanovnike prati na putu prema pomirenju i obnovi solidarnosti i suradnje”.
“Kao i svako stoljeće u povijesti Crkve, tako je i ovo nače dalo brojne svece i blaženike, te poglavito mnoge mučenike”, rekao je Sveti Otac, pa bi bilo dobro “pripraviti suvremeni martirologij, vodeći računa o svim mjesnim Crkvama, i to u ekumenskim opsegu i vidu”.
“Ne možemo se pojaviti pred Kristom, Gospodarom povijesti, tako podijeljeni kako smo nažalost bili u drugom tisućljeću. Podjele moraju ustupiti mjesto približavanju i slozi; rane koje postoje na putu jedinstva moraju zacijeliti”, rekao je Ivan Pavao II. izrazivši nadu da će Marija pomoći u postizanju sklada između katoličkog Zapada i pravoslavnog Istoka. Pred ovim velikim jubilejem, nastavio je Papa, Crkvi je potrebna #!metanoja#!, to jest uviđanje povijesnih nedostataka i propusta njezinih sinova s obzirom na zahtjeve Evanđelja.
Zanimljive su i Papine riječi o navodnom “skrivenom bogatstvu u Vatikanu” i gospodarskoj podlozi Svete Stolice. “Očito je da Crkva živi od darova vjernika. Apostolska je Stolica dužnica međunarodne velikodušnosti koja je u zadnje vrijeme stvarno porasla. Došlo je vrijeme, nastavio je Papa, da se razotkriju priče koje su znale kružiti o sakrivenom bogatstvu u Vatikanu. Istina je sasvim drugačija”.
Nakon Ivana Pavla II. je govorio njegov državni tajnik kardinal Angelo Sodano koji je iznio prijedloge i osvrte na proslavu Jubileja. Slijedio je potom rad u 8 jezičnih radnih skupina. Poslije podne je bilo izvješće o radu tih skupina.
Kardinali su predložili da geslo Jubileja bude “Krist jučer, danas i uvijek”, te da Jubilej posveti pozornost na Kristovo utjelovljenje i djelo spasenja. Sam bi Jubilej zahvatio trogodišnje razdoblje: dvije godine priprave i godinu proslave. Predloženo je također imenovanje međunarodnoga povjerenstva koje će, u suradnji s biskupskim konferencijama, biskupijama i vjernicima svjetovnjacima izraditi okvir i odrediti tijek proslave. Pitanja svekršćanskoga susreta u Jeruzalemu i međuvjerskoga skupa na Sinaju ostala su otvorena jer ovise o miru i političkim prilikama u Svetoj Zemlji. Čuli su se i prijedlozi da se održi poseban spomen Drugoga vatikanskog sabora, te da prije samoga Jubileja bude Marijanska godina.