U propovijedi se biskup osvrnuo na teme i misli koje su se mogle čuti na školi, sagledao ih u svijetlu misnih čitanja toga dana te ponudio određene poruke sudionicima.

Osvrćući se na podatke da se ugled Crkve u Hrvatskoj prema istraživanjima posljednjih dvadeset godina spustio sa 64% na 38%, biskup je potaknuo na promišljanje zašto je to tako. „Zato što ljudi očito nisu zadovoljni s Crkvom“, kazao je i dodao: „Naravno, to je samo jedan od razloga, ne smijemo sve na to svesti. A zašto ljudi nisu zadovoljni s Crkvom?“

Iz pročitanog evanđelja (Mt 12,1-8) biskup je izdvojio sliku farizeja koji prigovaraju te kazao kako je njihova slika Boga bila „slika Boga koji kažnjava, prati, mjeri“. Umjesto takve slike Boga koja očito tjera na bijeg, izaziva nezadovoljstvo, Isus u evanđelju želi ponuditi drukčiju sliku Boga.

Pozivajući se na proroka Hošeu, Isus je rekao: Kad biste razumjeli što ono znači milosrđe mi je milo, a ne žrtva, ne biste osudili one nekrive.

Tumačeći tu sliku Boga biskup Uzinić je podsjetio na intervju pape Franje tjedniku „Credere“ od 2. prosinca 2015. godine u kojemu je on rekao da je Bog i otac i majka, no on nije prvi koji je nazvao Boga i ocem i majkom. Rekao je to i blagopokojni papa Ivan Pavao I., u nekim posebnim okolnostima. „Mi smo objekt neprolazne Božje ljubavi. Znademo, on nad nama uvijek, također i onda kad se čini da je mrak, drži otvorene oči. On je otac, još više je majka. Ne želi nam učiniti zlo, želi svima učiniti samo dobro. Ako su djeca slučajno bolesna, imaju još više razloga da ih majka ljubi. I mi također ako smo bolesni zbog zloće, izvan puta, imamo još više razloga da budemo ljubljeni od Gospodina.“ (Angelus Domini, 10. rujna 1978. godine)

Biskup Uzinić je potom istaknuo: „Evo, dragi mladi prijatelji, ovo je slika Boga koju bi Crkva trebala propovijedati i svjedočiti. To može ako je manje farizejska Crkva, a više svjesna da je u njoj prisutan onaj koji je veći od hrama, onaj koji je gospodar subote. A koji uvijek jasno i ponovno poručuje da čovjek nije radi subote nego je subota radi čovjeka. I da čovjek nije radi hrama, pa ni radi Boga, nego da je hram radi čovjeka. I da naše liturgije nisu zbog tog što čovjek mora vršiti neke čine da bi umilostivio Boga nego su nešto kroz što sam čovjek može rasti i spoznavati Boga. Da, takva bi trebala biti Crkva“.

Kazao je i kako je francuski teolog Alfred Loisy još početkom 20. stoljeća napisao da je Krist naviještao kraljevstvo, a došla je Crkva. Zašto je važno spoznati da mi ipak nismo konačno ostvarenje onoga što je navješćivao Isus?, upitao se biskup. „Zato što je Crkva sakrament kraljevstva Božjega, koje se u njoj nalazi na način ‘već, a još ne’.“

Kraljevstvo je Božje započelo Isusovim dolaskom i njegovo se ostvarenje treba dogoditi tek u eshatonu, nastavio je dubrovački biskup. „A mi smo između. Između kraljevstva Božjega, kojeg je Isus navješćivao i djelima pokazivao, i Crkve postoji kontinuitet. Ali Crkva nije ostvarenje kraljevstva Božjega. Ona je samo u službi kraljevstva Božjega. U Crkvi je kraljevstvo Božje zasijano kao sjeme koje polako raste i razvija se. Ono je zapravo iznikla klica Božjeg kraljevstva koju smo svi mi, svatko od nas u svom poslanju i sa svojim darovima, pozvani štititi i razvijati, omogućujući tako svojim osobnim doprinosom, ali i u povezanosti u Crkvi kojoj pripadamo svojim zajedničkim djelovanjem da se Crkva kao klica Božjeg kraljevstva sve više približi onom stablu na koje dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se po granama“.

Izrazio je nadu da je i ovaj susret u Dubrovniku pomogao tom stablu gorušičinog zrna porasti kako bi se i tu mogla saviti neka nova gnijezda, gnijezda kraljevstva Božjega.

Zašto je važno na ovaj način gledati Crkvu biskup Uzinić je objasnio: „Zato što ćete, budete li tako gledali Crkvu, onda i u Crkvi prepoznati majku“. Napomenuo je i kako majke nisu u svakom trenutku ono što djeca od njih očekuju.

Odgovarajući na to zašto je važno primijetiti i prepoznati Crkvu kao majku, dubrovački biskup je pročitao jednu izjavu pape Franje koju smatra odgovorom na to pitanje. Ona se odnosi na vjernike u Katoličkoj Crkvi, ali se na isti način može primijeniti i na vjernike u Pravoslavnoj Crkvi i protestantskim zajednicama. „Gledajući u Crkvu, svetu i grešnu, vide se stalni nedostaci i grijesi, ali se ne smije izgubiti iz vida niti svetost mnogih muškaraca i žena koji danas rade u Crkvi. Neće me sablazniti, jer Crkva je moja majka. Nedostatke i grijehe moram gledati onako kako bih gledao na nedostatke i grijehe moje majke. I kad se sjetim majke, sjećam se prije svega lijepih stvari koje je činila, a ne toliko nedostataka i mana. Majku se, više nego riječima, brani srcem punim ljubavi“, citirao je biskup papu Franju.

Propovijed je zaključio riječima: „Evo, dragi prijatelji, možda nam se neke stvari ne sviđaju, imamo pravo kritizirati. Ali nemojte zaboraviti vašu zadaću: braniti majku Crkvu srcem punim ljubavi. Samo tako možemo pokazati ljudima našeg vremena da je Bog i otac i majka, da je veći od hrama, i od subote, ovdje i sada i zauvijek s nama“.

Molitvi vjernika biskup je dodao i svoj molitveni zaziv: „Ja želim ovu molitvu namijeniti za naše Crkve, da doista svjedoče Boga koji je i otac i majka, da budu majke. Želim moliti i za sve nas, da uvijek na Crkvu, pa kad i nije onakva kakva bi trebala biti, gledamo kao na svoju majku“.

Posljednjeg dana škole sudionici su na panelu prezentirali rezultate svoga rada u radionicama, a po završetku radnog dijela pošli su na izlet na otok Lokrum.

Na školi s temom „Teologija u pluralnom društvu“ sudjelovalo je četrdesetak studenata teologije kao i teologa s katoličkih, pravoslavnih i protestantskih fakulteta iz Hrvatske i drugih zemalja, desetak promatrača te četiri gosta predavača, a organiziralo ju je Vijeće za kulturu i znanost Dubrovačke biskupije.