Među koncelebrantima bio je i generalni postulator za kauze Zagrebačke nadbiskupije mons. Juraj Batelja, kao delegat zagrebačkog nadbiskupa Dražena Kutleše.

Na početku misnog slavlja pročitana je poruka nadbiskupa Kutleše u kojoj je istaknuo aktualnost blaženog Augustina Kažotića, „uzornog pastira koji je svojom svetošću i apostolskim žarom obogatio i vašu i zagrebačku zajednicu. Njegov život i djelo ostaje izvor nadahnuća za sve nas, osvjetljavajući put vjere i kršćanske ljubavi“. Nadbiskup je istaknuo i želju da se „obnove i učvrste povijesne i duhovne veze između naših Crkava, osobito s obzirom na njegovu kanonizaciju, događaj koji svi iščekujemo s nadom i radošću“.

Prema želji biskupa Giuliana, mons. Batelja održao je prigodnu homiliju koju donosimo u cijelosti.

Homilija mons. Batelje

Oče biskupe, pastiru Crkve u Luceri i Troji!

Predragi u Kristu Isusu!

Sudionici smo euharistijskog slavlja kojim se u ovoj mjesnoj Crkvi zaključuje 700. obljetnica smrti bl. Augustina Kažotića, zagrebačkog biskupa tijekom 19 godina te biskupa Lucere, gdje je biskupovao 11 mjeseci. Obje ove mjesne Crkve sačuvale su ne samo uspomenu na ovoga prevrijednog pastira, nego i glas svetosti koji je uživao za života, a osobito nakon smrti. Riječ je o pastiru žive vjere, koji je neumorno dijelio Božje tajne, koji je u jedinstvu s Petrovim nasljednikom u Rimu obavljao službu učenja i upravljanja, marno se brinući za navještaj Evanđelja.

U ime mons. Dražena Kutleše, nadbiskupa zagrebačkog, prenosim iskrene pozdrave Vama, oče biskupe, svećenstvu, redovnicima i redovnicama, te svemu Božjem narodu. Blaženi Augustin živa je poveznica između ovih dviju mjesnih Crkvi te uzor i zagovornik svima koji u Krista vjeruju.

Blaženi Augustin poniknuo je 1260. godine u Trogiru, u plemićkoj i vjerničkoj obitelji. Osvjedočen da želi nasljedovati Krista siromašnog, opredijelio se za prosjački Red sv. Dominika. Vjeru koju je baštinio u obitelji produbljivao je teološkom izobrazbom na Sorbonni. Kroz studij i život uvjerio se u istinitost tvrdnje sv. Augustina: „Što je trpio Krist, trpi i Crkva; što je trpjela glava, trpe i udovi“ (Enarr. in Psalm. XL, 8: PL 36, 459.). Za biskupa u Zagrebu postavio ga je papa Benedikt XI. 9. prosinca 1303. godine. Za biskupsko geslo uzeo je Isusove riječi: „Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela i slave vašega Oca koji je na nebesima“ (Mt 5, 16).

U pastirskom nauku bl. Augustin slijedio je misli sv. Tome Akvinskoga. Koristio ih je u raspravama o radikalnom siromaštvu zastupajući načelo prema kojemu siromaštvo nije savršenstvo, ali može biti „sredstvo koje doista omogućuje savršenstvo“. Njima se poslužio i govoreći o stvarnoj Kristovoj prisutnosti u Euharistiji. Proveo je neku vrstu redakcije zagrebačkih liturgijskih knjiga, a u njegovo je doba odobrena u Zagrebačkoj biskupiji misa de beata Virgine Maria, što je pokazatelj i njegove marijanske duhovnosti.

Bl. Augustin bio je blizak subraći u episkopatu, ali i Božjem narodu kojega je zauzeto poučavao Božjom riječi, molitvom i djelima kršćanske ljubavi. Bio je svjestan da razumsko znanje nije dostatno za spasenje, stoga je na koljenima uranjajući u otajstvo Kristove osobe upijao zdrav nauk i pretvarao ga u pastoralnu akciju. Prema naputku proroka Ezekiela neustrašivo je i bez lažnih kompromisa pozivao grešnike na obraćenje i popravak (usp. Ez 3, 19). Shvaćao je da pastir kroz obraćenje grešnika obavlja svoju dužnost i duše upravlja na put spasenja.

Kad velikaši na čelu s kraljem Karlom I. Robertom nisu na opomene biskupa Kažotića i drugih biskupa prestali gramzljivo pljačkati crkvena dobra i gaziti prava ljudi, on je otišao u Avignon potražiti zaštitu pape Ivana XXII. (1316-1334). Zbog toga mu je kralj zaprijetio smrću ako se vrati u Zagreb. Budući da papa nije želio da se prolijeva biskupska krv, imenovao je Augustina 21. kolovoza 1322. za pastira Crkve u Luceri. A on je poslušan, predan u volju Božju, došao u ovaj grad kao pastir spreman položiti život za svoje ovce (usp. Iv 10, 11).

Predragi u Kristu Isusu! Čuli smo kako je sv. Pavao u Prvoj poslanici Korinćanima ocrtao lik blaženog Augustina Kažotića. On je navjestitelj evanđelja, svjestan da je pozvan, izabran i poslan navijestiti spasenje. Ali ne zato da bi proslavio sebe, nego da proslavi Krista Gospodina (usp. 1 Kor 9, 19-23). O tome opsežno svjedoče njegovi hagiografi. Često je putovao biskupijom, organizirao sinode, liječio u narodu praznovjerje i krivovjerje. Nije pravio kompromise ni s političkim moćnicima niti je ustuknuo pred onima koji su htjeli da on riječ evanđelja prilagodi čovjekovu komoditetu. Štoviše, po naputku sv. Jeronima, „čvrsto se držao uz riječ vjere i njome pobijao nevjernike“ (usp. Ep. LII, 7).

Poštovani vjernici! Ova zaključna svečanost – sedamstota obljetnica smrti bl. Augustina Kažotića – želi nas osvijestiti za kršćansku odgovornost, za čovjeka u potrebi, za čovjeka koji čini dio stvorenoga svijeta, za čovjeka u bezizlaznim situacijama. On je već kao sorbonski student shvatio da se teologija živi u odnosu prema čovjeku za kojega je Krist umro i uskrsnuo. Shvatio je da je svećenik liječnik duše, ali i da je briga za dušu nedjeljiva od brige za tijelo. Iz pogleda na cjelovitost čovjekove osobe biskup Kažotić u svojoj se domovini, u Hrvatskoj, u Zagrebačkoj biskupiji, odlikovao kao saditelj lipe, kako bi lipovim čajem mogao pomoći u liječenju bolesnika i sprečavanju bolesti. Ne samo lipu! On je tražio sadnju ljekovitog bilja da u vremenima kada nije bilo drugih lijekova pomogne ljudima. Rekao bi sv. Jakob: „To je vjera, pretvorena u djela“ (usp. Jak 2, 26).

A iz shvaćanja da je voda jedna od prvih životnih potreba (Sir 29, 21) i da bolest među ljudima uzrokuje upravo zagađena voda, tražio je da se kopaju bunari s čistom vodom i da se tako spriječe druge bolesti. Kao što je tražio da se sa zdravog izvora pije slatki napitak evanđeoskog nauka, tako je tražio piti samo čistu i prokuhanu vodu za tjelesno zdravlje. Na taj način je riječima i dobrim djelima sjao pred ljudima i proslavio Oca koji je na nebesima (usp. Mt 5, 16).

Braćo i sestre! Povijesni izvori kažu da je bl. Augustin Kažotić ovaj grad i sjedište ove biskupije zvao „cattolicissima Lucera Civitas Sanctae Marie“. Nakon što se početkom rujna 1322. na putu iz Avignona u Luceru zaustavio u Paviji, Richard Salomon je 8. listopada 1322. zabilježio da je „Augustin, iz Reda propovjednika, premješten iz Zagrebačke u Lucersku biskupiju, vrlo sveti muž“ (Bibliotheca Apostolica Vaticana, Codex Vaticanus Palatinus latinus 1993, f. llr).

Dakle, u ovaj je grad došao Božji čovjek i narod mu je priredio veličanstveni prijem. U ovom je gradu i ovoj biskupiji dao neizbrisiv znamen apostolskog djelovanja. Odlikovao se neumornim radom u privođenju duša k Bogu, osobito propovijedanjem žarkim, toplim, slatkim, uvjerljivim i hrabrim.

Prisjetimo se da je kralj Roberto Anžuvinac bl. Augustinu povjerio preuređenje župa ove biskupije, popraviti gradske zidine, započeti gradnju bolnice koju je opremio materijalnim sredstvima i predao na skrb Kongregaciji sv. Marije delle Cammarelle. Naime, što bi vrijedilo apostolsko djelo učinjeno riječima kad ne bi bilo potkrijepljeno djelima? Ovaj grad, biskupija te narod hrvatski i talijanski, imaju u bl. Augustinu uzor ljubavi prema bližnjemu. On je velikodušno dijelio milostinju. Znao je institucionalizirati ljubav, što je vidljivo iz projekta bolnice i doma za siromašnu žensku djecu. Naime, kao biskup u Zagrebu, Augustin je dao podići tri ubožnice i domove za djecu i siromašne ljude. Tko ljubi, izgara. I tako pastir daje život za svoje ovce. Nije li djelo kršćanske ljubavi i odluka bl. Augustina, kao reformatora katedralne škole u Zagrebu, u kojoj su se školovali siromašni mladići i budući svećenici, da učitelj od najsiromašnijih studenata „ni izravno ni neizravno ništa ne traži za svoj trud i službu“.

Nakon blažene Augustinove smrti 3. kolovoza 1323. i njegova ukopa u crkvi sv. Dominika, tijelo Kažotićevo pojavilo se u sjajnoj bjelini i najslađim je mirisom mirisalo. Danas ova katedrala ljubomorno čuva njegov grob i njegove relikvije: albu, štolu, kalež i šešir koji se na liturgijsku svečanost bl. Augustina običava stavljati na glavu vjernika da ih sačuva od zla duše i tijela. Grad Lucera proglasio ga je 18. kolovoza 1668. časnim svojim zaštitnikom, a papa Klement XI. proglasio ga je blaženim, 4. travnja 1702. godine.

Radi proglašenja svetim bl. Augustina, na njegov je grob 18. studenoga 1939. došlo hrvatsko nacionalno hodočašće. Predvodio ga je zagrebački nadbiskup, danas blaženi Alojzije Stepinac, mučenik za vjeru u komunističkom progonu Crkve. Biskup Giusppe di Girolamo, gradonačelnik i mnoštvo vjernika dočekali su hodočašće, radosno ga pratili od željezničke stanice do katedrale, i potom ispratili prema Loretu i domovini.

S istom svrhom ovo su sveto mjesto pohodili zagrebački nadbiskup, danas Sluga Božji, Franjo Kuharić predvodeći hodočašće iz Hrvatske u prigodi 650. obljetnice smrti blaženoga Augustina 1973. godine. On je zajedno s lucerskim biskupom mons. Angelom Criscitom, na svečanoj misi u nedjelju 19. kolovoza 1973., papi Pavlu VI. uputio pismo u kojem su zamolili da bi se ubrzao postupak za proglašenje Augustina Kažotića svetim. Nazočni vjernici tada su burnim pljeskom poduprli tu molbu.

Sa skupinom svećenika na Blaženikov grob u ovoj bazilici hodočastio je i zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić 22. rujna 2004. godine. Tada je u pozdravnom govoru domaći biskup Francesco Zerrillo istaknuo da je potrebno produbiti „zajedništvo i prijateljstvo između Lucere, Zagreba i Trogira, rodnog mjesta bl. Augustina Kažotića, te zajedno s dominikanskom redovničkom zajednicom, kojoj je pripadao blaženik, pojačati nastojanja oko njegova proglašenja svetim“.

A sv. Pavao VI., u srijedu 22. kolovoza 1973., ovako nam je u generalnoj audijenciji u Castel Gandolfu, predstavio bl. Augustina: „Potičemo vas da vam uvijek bude na pameti i pred očima davni lik uzornoga, katoličkoga života blaženoga Augustina Kažotića. Njegov primjer propovjednika i biskupa i danas je itekako suvremen zbog žive revnosti i zbog onoga što je pretrpio u službi Crkve te na obranu slobode te Crkve. Sve su to stvari i danas vrlo suvremene. Lik je biskupa Kažotića i danas suvremen također zbog njegove posebne ljubavi prema papi, Petrovoj stolici, zbog njegove pobožnosti prema Mariji. Želio je da ta pobožnost resi biskupiju u Luceri pa da se i sam taj grad nazove Marijinim gradom“ (L’Osservatore Romano, 23. kolovoza 1973., str. 2.).

Predragi u Kristu Isusu! Ova časna sedamstogodišnja obljetnica prelaska u vječnost bl. Augustina Kažotića prigoda je da ova mjesna Crkva zajedno s Crkvom zagrebačkom i Redom sv. Dominika udruže napore i sve učine kako bi bl. Augustin što prije bio proglašen svetim. On, koji se uvijek zauzimao za mir i dijalog među različitim kulturama.

Neka ova svečanost i u svima nama probudi vjeru kakvom je bl. Augustin pasao Božje stado u Zagrebačkoj i Lucerskoj biskupiji. Neka ohrabri sve njegove štovatelje na život dostojan kršćanskog imena, a sve ljude oplemeni da dođu do spoznaje pravoga Boga i spasenja po Kristu Isusu, vjernom i dobrom Pastiru. Amen!