Podsjećajući na uvodno predavanje Pastoralno katehetskog kolokvija za svećenike, nadbiskup Hranić se, osvrnuvši na riječi mons. Dražena Kutleše o tome kako je Crkva obitelj u kojoj svatko ima svoje mjesto obratio riječima: “Da je tomu doista tako, potvrđeno nam je u više puta ponavljanoj istini: mi – ne oni! Ili možda drugim riječima: Ja jesam, jer mi jesmo!”

Polazeći iz perspektive Crkve kao obitelji u kojoj svatko pronalazi svoje mjesto, a povezujući tu činjenicu sa osobama s invaliditetom istaknuo je: “Svi smo mi pozvani, jer smo obitelj, djelovati zajedno. U tom smislu činiti nešto za osobe s invaliditetom bez njih – nije dopušteno! Njihov problem nije njihov, jer ‘oni’ ne postoje. Postojimo samo ‘mi. Ako bismo uporno činili nešto za njih, oni nikada ne će biti protagonisti vlastita života. Učimo, dakle, djelovati s njima za njih! “

Nadbiskup je objasnio kako su mnogi na ovome Kolokviju poučeni o tome da je prvi korak u razbijanju barijera srca i predrasuda ne gledati drugoga samo kroz dijagnozu. “Za to će nam trebati više pozornosti pune ljubavi, kako je to rekao nadbiskup Kutleša; trebat ćemo se učiti poniznosti početnih koraka, koja će nam omogućiti da naučimo primati od njih, barem onoliko koliko im želimo darivati!”

Ohrabrujući svećenike u radu s osobama s invaliditetom, poručio je: “Pozvani smo, najprije kao svećenici, njegovati osjećaj gostoljubivosti i dobrodošlice; oblikovati prostore na način da ih osobe s invaliditetom mogu doživjeti kao vlastiti dom; živjeti ritam, odnosno ritualnost koja bi bila primjenjiva osobama s invaliditetom i njihovim obiteljima; konačno, umjesto da otvorimo prozore samo verbalizaciji u liturgiji, valja nam domišljati kako otvarati ‘vrata pet osjetila’, koja su i više od osjetila – ona su teološka mjesta iskustva Boga. Ohrabrujem vas, pođite tim putem! Zajedno s njima za njih!”

“Doista je činjenica, na temelju svega što smo imali prilike iskusiti jučer i danas na Kolokviju, da nam mnogo toga nedostaje u razvoju pastorala osoba s invaliditetom, ali i organiziranih tečajeva koji bi nam pomogli upoznati stručne smjernice ovoga područja djelovanja. Ipak, ako se i odlučimo za taj korak, ne bismo krenuli od početka”, objasnio je. 

“Sve rečeno u prethodnim danima na Kolokviju aludira na činjenicu da je Crkva zaista obitelj, u kojoj svatko ima svoje mjesto”, zaključio je nadbiskup.