Poštovani sudionici 61. teološko-pastoralnog tjedna,

papa Franjo je ovu godinu posvetio sv. Josipu. Židovi i kršćani su se našli u krizi poslije židovsko-rimskog rata i rušenja Jeruzalema i Hrama. U tom vremenu su pisana evanđelja, a i ostali novozavjetni spisi osim Pavla i njegovih autentičnih poslanica. Kršćani su se morali identificirati i odgovoriti tko je za njih Isus Krist. Različiti su načini odgovora, jedan takav su tzv. evanđelja djetinjstva kod Mateja i Luke. Ivan u svom evanđelju izričito kaže da je Isus sin Josipov (usp. 1,45). U Knjizi Postanka u ciklusu o Josipu saznajemo za njegove sinove Manašea i Efrajima (usp. 46,20). Oni su dobili u posjed Samariju, pa otuda i pitanje jeli Isus Samarijanac (usp. Iv 8,48).

Pavao je već polovicom pedesetih godina reagirao protiv judaizanata i vraćanja Zakonu i kultu. Galaćanima pišući u Isusu vidi puninu vremena, a Otac ga je poslao “da podložnike Zakona otkupi te primimo posinstvo” (4,5). To je učinio svojom patnjom.

Tako možemo reći da smo i mi sinovi Josipovi, baštinici obećanja danog Abrahamu, koje se ispunilo u Isusu Kristu?

Zahvaljujem Povjerenstvu TPT-a našeg Fakulteta, docentima Mislavu Kutleši, Davoru Šimuncu i Branku Muriću kao i vanjskim članovima, Janezu Vodičaru (Ljubljana) i Darku Tomaševiću (Sarajevo), i djelatnicima KBF-a i ostalim suradnicima. Hvala predavačima, moderatorima i diskutantima. Hvala svima.

Salve, Redemptoris custos
et sponsus Mariae Virginis.
Tibi Deus suum Filium commisit;
in te Maria fiduciam suam reposuit;
tecum Christus vir factus est.

O beate Ioseph, etiam nobis monstra te esse patrem,
atque duc nos in vitae itinere.
Impetra nobis gratiam, misericordiam et animum,
et tuere nos ab omni malo. Amen.

Ovom molitvom zatvaram 61. teološko-pastoralni tjedan.