Osim župnika domaćina vlč. Branimira Šapine, koncelebrirali su župnici iz dekanata vlč. Ivan Kramar, vlč. Ivan Princ i vlč. Želimir Bagavac. Misi je prethodila pobožnost krunice.

„Danas smo se ovdje okupili u Božjem hramu da susretnemo Isusa, jer On kaže ‘dođite k meni svi umorni, opterećeni i ja ću vas odmoriti’“, poručio je propovjednik. No, „nije dovoljno biti samo u crkvi, jer možemo biti u crkvi, a da ne susretnemo Isusa. Naša pobožnost može biti samo izvana, a ona bi trebala biti srcem, a to je nemoguće bez pomazanja Duha Svetoga. Isusova je ogromna čežnja da dođe u moje i vaše srce. I On kaže: ja stojim na vratima srca, kucam. Jer, vrata se otvaraju iznutra“. U tom je kontekstu vjernike potaknuo da ne gledaju oko sebe, već da pogledaju u svoju nutrinu i da mole Duha Svetoga da se dogodi ono što se dogodilo apostolima kad su ušli unutra i kad se Isus pojavio među njima, a njima se otvoriše oči.

„Danas nam treba Isus, treba nam Njegova snaga, Njegova ljubav, treba nam zajedništvo s Njim, ali On želi i treba nas, prije svega da nas spasi i otkupi, i snagom svoje žrtve da to učvrsti u nama, da nas popravi“, rekao je propovjednik. „Ima u nama puno dobroga, milosrdnoga, velikodušnoga, ali ima u nama još uvijek i onoga što treba liječiti. Nitko od nas nije savršen, a volja Božja je da budemo savršeni. I zato danas želimo moliti za milost našeg posvećenja.“

Nadalje, propovjednik je spomenuo Ivana i Pavla, mučenike, svjedoke ljubavi, zaštitnike župe. „Nikada nijedan od njih, kao i drugi mučenici ne bi podnijeli svoje mučeništvo da u svome srcu nisu imali ljubav prema Bogu, da nisu doživjeli ljepotu Božje ljubavi i da nisu bili tom ljubavlju učvršćeni“.

Govoreći o svetim mučenicima Ivanu i Pavlu, propovjednik je podsjetio kako oni dolaze iz Rima, iz ugledne obitelji, te su podnijeli mučeništvo 26. lipnja 362. godine u vrijeme cara Julija koji je nastojao vratiti poganski način života.

„Što slavimo danas? Mi prije svega ne slavimo Ivana i Pavla, nego mi slavimo Božju ljubav u njihovim srcima, ali i Ivana i Pavla, mučenike, dva brata koji su surađivali s Bogom, i s Njegovom milošću i Bog im je dao snagu jer su živjeli ono što je Isus rekao apostolima ‘molite i primit ćete snagu, i tada bit ćete mi svjedoci’. Stoga, da Ivan i Pavao nisu bili ljudi molitve, nikad ne bi mogli posvjedočiti svoju ljubav za Isusa“, posvijestio je propovjednik.

„Mi se danas pitamo kako ćemo mi danas biti svjedoci u vremenu u kojem živimo. Isto, kao i Ivan i Pavao: svjedoci Božje ljubavi, jer Isus od nas traži da budemo svjedoci. Kako će svećenik biti svjedok vjere u župi koja je hladna, gdje ljudi ne dolaze redovito na misu, gdje nije prihvaćen? Kako će otac, majka svjedočiti svoju vjeru u svijetu u kojem se stvari koje su svete izruguju, ponižavaju, omalovažavaju? Kako će mladi ostati Bogu vjerni i ostati svjedoci kada pušu neki drugi vjetrovi koji vode u propast? To je nemoguće, ako u nama ne bude ljubavi. Danas svjedočimo da su sveti Ivan i Pavao, dva brata, ljubili Krista i dali su svoj život za Njega. Blago onomu koji u svojom srcu ima ljubav prema Gospodinu“.

Nadalje propovjednik je naglasio kako Isus dolazi među nas i kaže ‘ne bojte se’. „Strah je strašan, nije od Boga. Ali Duh Sveti koji liječi naše strahove želi zapaliti naša srca da ne budu mlaka, jer bez Isusa ne možemo ništa. Neka nas danas okrijepi snagom svoje žrtve, svoje svete ljubavi i da nas kao i Ivana i Pavla osposobi da budemo Njegovi svjedoci“, rekao je na kraju homilije fra Anto.

Na kraju je župnik Šapina zahvalio predslavitelju te svima koji su sudjelovali u trodnevnici kao i u organizaciji proslave te je pozvao sve okupljene na domjenak nakon mise u župnu kuću.