Tijekom povijesti bilo je mnoštvo znanih i neznanih junaka, boraca i političkih aktivista koji su žrtvovali svoju sudbinu i svoj život za dobrobit hrvatskoga naroda. Bilo je i onih koji su bili proganjani, osuđeni, zatvarani, psihofizički mučeni te pogubljeni samo zato što su bili Hrvati. Ovaj je rekvijem posvećen svima koji su poginuli u borbama, koji su pogubljeni ili koji su na bilo koji drugi način smrtno stradali za Hrvatsku. Također je posvećen onima koji su preživjeli strahote, ali koji su onda tragično skončali svoj život – zbog časti ili djelovanja posljedica tih strahota na njih, duševnih ili tjelesnih.

Rekvijem je misa za mrtve (missa pro defunctis) te se sastoji kako od stalnih dijelova (ordinarium missae) tako i od promjenjivih dijelova (proprium missae). Rekvijem, kao religiozna ceremonija (liturgija), ne izražava prvenstveno tugu živih za pokojnima, nego njegova je poruka nadvladanje smrti kroz vjeru. Rekvijem počinje i završava sa zamolbom za mir duše, u očekivanju života nakon smrti u vječitom svjetlu Boga (Lux aeterna). Između toga je prikaz smrti, što je najviše izraženo u Sekvenciji. Ona na vrlo slikovit način govori o strahotama Sudnjega dana. Prema vjerovanju se tada uzdignu mrtvi kako bi odgovarali za svoja djela počinjena za života, te se ufaju odlasku u raj.

Govoreći o poticaju i nadahnuću za pisanje ovoga koncerta Branko Starc rekao je da je on primatelj Božje milosti koja mu daje poticaj i nadahnuće za pisanje skladbi. „Ovaj requiem ima posebno značenje za mene jer je posvećen svim do sada poginulima i ubijenima za Hrvatsku od davnih vremena sve do današnjeg dana“, a na upit o tome što je za njega glazba rekao je da on živi za glazbu i da je to njegova potreba. „Bez glazbe bih se ugušio, moja duša bi se ugušila kada mi se to ne bi dozvolilo. Ne mogu definirati što je glazba, ali zamislite kakav bi to život i svijet bio bez glazbe? Ptice pjevaju, vuci zavijaju, svi stvaraju zvukove i glazbu, a glazba kod homo sapiensa ima posebno značenje jer smo intelektualna bića svjesni mnogo toga, a kroz glazbu se izražavamo. Za mene je glazba poput membrane između fizičkih i metafizičkog svijeta i kada gledate u svim religijama ima zvukova, trublje ili zvona, imate pjevanja, dakle glazba je onaj prijelaz u jedno drugo, više duhovno stanje“.

Bojan Pogrmilović je dirigent, solo pjevač i vokalni pedagog. Diplomirao je solo pjevanje na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Na upit o inicijativi za korizmeni koncert dirigent Bojan Pogrmilović rekao je da zbor „INA“ već više od dvadeset godina održava brojne korizmene koncerte na kojima su već izvodili mnoge praizvedbe djela naših poznatih skladatelja, a inicijativa za izvođenje ovog korizmenog koncerta je došla od skladatelja Branka Starca koji je ovaj Requiem napisao baš za zbor „INA“ povodom svojeg sedamdesetog rođendana. „Prošle godine smo praizveli ovo djelo, ali obzirom na to da je toliko bogato bilo je šteta ne ponoviti ga i pritom snimiti te objaviti na društvenim mrežama i drugim servisima. Ovaj materijal nije lagan za izvođenje zbog tehničkih i muzičkih zahtjeva. Po meni je to djelo koje će imati svoje mjesto u antologiji hrvatske zborske literature“, rekao je Pogrmilović te nastavio naglasivši da je glazba za njega divna radost i divna patnja, a kroz patnju ponovno dolazak do radosti jer mora se proći kroz veliku muku i trud da se dobije ovakav rezultat. Na upit o tome kako se Bog može poslužiti i nadahnuti ljudsku komponentu u jednom ovakvom djelu Pogrmilović je spomenuo dva povezana elementa. „Jedna je Božja, vjerska komponenta, a druga je istinska vjera u genij i duh tog čovjeka u spoznanju Božjem. Uvijek su me fascinirali ti bogati pučki napjevi, primjerice na Hvaru na svakom mjestu pjevaju iste napjeve, ali drugačije. Uvijek me narodni genij fascinira i ovakav skladateljski genij obrazovanog čovjeka jednako koliko i ono nadahnuće koje je dobio. Nastojim to prenijeti, prije svega u sebe, a onda i na moje pjevače i kada dobijem taj povrat njih, onda je to onaj rezultat kojem težim“, rekao je dirigent Pogrmilović.

Mješoviti pjevački zbor ,,INA” osnovan je 1976. godine. Nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu (Italija, Češka, Slovačka, Slovenija, Kanada, Poljska, Austrija, Mađarska, Francuska, Latvija), samostalno i u suradnji s profesionalnim ansamblima (Zagrebačka filharmonija, Hrvatski komorni orkestar, Gudački komorni orkestar iz Českog Krumlova, sastav Flamenco Company svjetski poznatog španjolskog gitarista i skladatelja Paca Peñe, i dr.). Repertoar zbora čine duhovne skladbe, zborske obrade hrvatskog i svjetskog folklora, a često se izvode i obrade zabavno glazbenih evergreena. Posebno atraktivan je božićni program. Od dolaska sadašnjeg dirigenta Bojana Pogrmilovića 1988. zbor je izveo više od 400 naslova, od čega četrdesetak višestavačnih djela. Godina 1997. i 1998. zbor je osvojio prve nagrade na Natjecanju zborova u Zagrebu, a 2000. godine nagradu za najbolju interpretaciju na Festivalu duhovne glazbe „CRO Patria“ u Splitu. Godine 2003. zbor je dobio nagradu za najbolju interpretaciju zadane skladbe na Festivalu zborova grada Zagreba. Na Međunarodnom natjecanju božićnih i adventskih pjesama „Petr Eben“ u Pragu 2004. svrstan je u srebrnu kategoriju kao i na Međunarodnom natjecanju u Ohridu 2013. godine. Zbor je do sada snimio sedam nosača zvuka – kasetu ,„Misa a la chilena“, te CD-e: „Voda zvira”, „Folklor u zborskoj glazbi“, „Radost svijetu” s božićnim programom, CD na čijem se repertoaru nalaze dva velika djela Johna Ruttera (Requiem i Gloria), te CD s djelom Ljube Stipišića Delmate „Postaje križne puka našega“  i „Folklor u zborskoj glazbi 2“. CD „Voda zvira“ je 1999. bio nominiran za prestižnu hrvatsku diskografsku nagradu „Porin“. Na posljednjim zborskim igrama u Rigi na kojem je sudjelovalo više od 200 zborova iz cijelog svijeta zbor je u najvišoj razini natjecanja (Grand prix of nations) osvojio dvije srebrne medalje i to u klasičnoj i folklornoj kategoriji.

FOTO Korizmeni “Requiem” zbora “INA” na Knežiji