Žene - anželi utjehe za djecu, patnike, starce i bolesnike

Predraga braćo i sestre!
1. Duga, najvećim dijelom nenapisana povijest potvrđuje povlaštenu ulogu koju su žene uvijek vršile u prilikama patnje, bolesti, društvene obespravljenosti, starosti, gdje je god ljudsko biće osobito krhko te mu treba prijateljska ruka.
Reklo bi se da u mnogim slučajevima majčinski poziv čini ženu osjetljivijom shvaćati potrebe i sposobnijom davati brižne odgovore. Kad se tim naravnim sposobnostima pridruži svjesni stav nesebičnosti, posebno snaga vjere i evanđeoske ljubavi, ostvaruju se prava pravcata čudesa požrtvovnosti. Crkvena je povijest posebno bogata takvim čudesima. Drago mi je kao primjer spomenuti ono što je prije tri stoljeća činila sveta Luisa de Marillac, idući putem što ga je zacrtao sveti Vinko Paulski. U srcu te neumorne žene ljubav nije znala za granice. Bolesnicima, ljudima bez igdje ičega, osuđenicima na prisilne radove – svima im je služila majčinskom ljubavlju i sposobnošću za organizaciju kakva se rijetko susreće. Imao je pravo Ivan XXIII. kad ju je godine 1960. proglasio nebeskom zaštitnicom svih onih koji se posvećuju kršćanskim djelima društvene dobrotvornosti (usp. AAS LII, 1960, 556-568).

2. Kolike li su žene, kako u kršćanskoj zajednici tako i u građanskom društvu, postale mnogim patnicima anđeli utjehe! želim im ponovno u ime Crkve zahvaliti. Hvala ženama koje su zauzete brigom za djecu, za patnike, za starce – u obiteljima, u bolnicama, u misijskim dispanzerima, u tolikim javnim i privatnim ustanovama. U svim tim sredinama nenadoknadiva je nazočnost žena koje znaju potrebnoj stručnosti pridružiti darove plemenitosti, snalažljivosti, intuicije, nježnosti. Utješno je vidjeti u naše doba tolike žene liječničke struke, jedne od onih koje uz stručnost najviše zahtijevaju i mnogo čovječnosti. Tko je god to iskusio, dobro zna da se bolesnika ne liječi samo lijekovima, nego mu treba prihvaćanje, razumijevanje, slušanje, bratska utjeha. Na to su pozvani svi koji se posvećuju liječničkim i njima srodnim službama. Može li se nijekati da žene često imaju posebni dar za najosjetljivije i najhumanije strane tako zahtjevnoga poslanja?
Što reći o tolikim bolničarkama? Iz vlastitoga bih iskustva morao mnogo toga reći, zahvaljujući tim sestrama, tim bolničarkama, osobito u bolnicama u kojima sam se liječio. Posebno mislim na sestru Ausiliju

3. Ovome našem svijetu gdje, unatoč znanstvenom i gospodarstvenom napretku i dalje ima toliko siromaštva i obespravljenosti, doista je potrebno dodavati dušu. U tom su zadatku žene uvijek u prvim redovima.
Neka Presveta Marija blagoslovi neizbrojivo mnoštvo žena koje djeluju u socijalnim, zdravstvenim i drugim službama ljudske solidarnosti, neka svima nama izmoli iskusiti radost služenja s ljubavlju.