Život i djelo Josepha Ratzingera: Njegovo odreknuće najjači je dokaz da nije bio pripadnik „mrtvog tradicionalizma”

Gosti u emisiji urednice Ane Dagelić bili su rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta i član Međunarodne teološke komisije prof. dr. sc. Željko Tanjić, izv. prof. dr. sc. s. Valerija Kovač i HRT-ova dopisnica iz Vatikana Anđela Jeličić Krajcar.

Jeličić Krajcar je poručila kako su se u Vatikanu od jutarnjih sati već stvorile kolone ljudi koji žele odati počast Benediktu XVI. Napomenula kako su prvotne procjene rimskih službi bile da bi baziliku dnevno moglo posjetiti između 30 i 35 tisuća ljudi, no kazala je da bi se taj broj mogao nadmašiti.

Joseph Ratzinger bio je jedna od najupečatljivijih figura Crkve 20. stoljeća, kao i  društvenog, političkog, teološkog i kulturnog života, kazao je prof. dr. Tanjić, spominjući se i posljednjih riječi pape emeritusa – „Gospodine, volim te”. Te zadnje riječi, kazao je rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, najbolje sažimaju život velikog teologa i pape čiji je pontifikat po mnogo čemu jedinstven.

„On je uistinu cijeli svoj život posvetio i u službi i kao svećenik, teolog, biskup, kardinal i papa, otkrivanju Božjeg lica u osobi Isusa iz Nazareta, Isusa Krista. I to mu je bilo uistinu važno da pokaže i u Crkvi i u svijetu koliko je taj govor Božji u Isusu iz Nazareta odlučujući za čovječanstvo za svakog čovjeka i koliko je vjera u Njega zapravo ono što nadahnuje ljude. Odatle u njegovom duhovnom testamentu poziv – nemojte tu vjeru napustiti, nemojte da ona oslabi – ne samo njegovim suradnicima, nego i cijeloj Crkvi”, rekao je prof. dr. Tanjić.

Rektor Hrvatskoga katoličkog sveučilišta doživio je Benediktovu jednostavnost i u osobnim susretima koji su počeli u Papinskom zavodu Germanicum et Hungaricum, te se nastavili prigodom proslave 20. obljetnice smrti kardinala Franje Šepera, njegovog prethodnika na službi pročelnika Kongregacije za nauk vjere, kao i za vrijeme Sinode o Božjoj riječi, gdje je doživio što znači nositi teret papinske službe. „Ponizni radnik u vinogradu Gospodnjeg” – kako je za sebe rekao Ratzinger kada je izabran za papu 19. travnja 2005. – bio je prije svega ponizna, skromna osoba koja je cijenila sugovornika i znala slušati, kazao je prof. dr. Tanjić.

Benedikt XVI. iznenadio je Kardinalski zbor, kao i cijeli svijet, svojim dobrovoljnim odreknućem od papinske službe 11. veljače 2013. Upravo je to bio „najprogresivniji čin Benedikta XVI.” i najjači argument da nije bio pripadnik mrtvog tradicionalizma, smatra prof. dr. Valerija Kovač koja je doktorirala na misli pape emeritusa. Time je svojevrsno „desakralizirao” službu papinstva i pokazao da je to s njegove strane „čisto ljudska služba” o kojoj on ne ovisi. „Papinstvo je isto povezano s jednom vrstom moći i vlasti u Crkvi samoj i to je isto znak da se on zapravo nije osobno vezao za tu vlast i moć”.

Tu dugo promišljenu odluku pape emeritusa, prof. dr. Kovač smatra da je najveći znak njegove otvorenosti za promjene. „To je teza koja opovrgava njegovu navodnu krutost za koju mu se prigovaralo”.

U osvrtu na poruke koje je Benedikt XVI. uputio hrvatskome narodu dr. Kovač je istaknula kako je neprestano naglašavao vrijednost obitelji te govorio o pitanju savjesti. „Negdje sam pročitala da je njegov osobni dojam iz Hrvatske bila ona divna tišina na Trgu bana Jelačića. Dakle, u klanjanju pred Presvetim s mladima”.

Benedikt XVI. bio je svjestan kako je Crkva pred izazovom da postane malo stado, dodao je rektor Tanjić, govoreći o poruci pape emeritusa za budućnost Crkve. „ Ne treba niti to shvatiti kao neko zatvaranje, nego je postao svjestan da je prošlo vrijeme kršćanstva kada je odnos između društvenoga, kulturnog, političkog i kršćanskog bio tako snažan i jasan. Tu je neki način njegov poziv da će se Crkva morati naviknuti biti ‘dijaspora’ u svom vremenu”.

Dopisnica HRT-a Jeličić Krajcar poručila je kako se ljudi okupljeni na Trgu svetog Petra sjećaju Benedikta XVI. kao vrlo blagoga i poniznog čovjeka koji je na „nježan i diskretan način prenosio nauk Crkve”. Atmosfera među ljudima, posebno među novinarima koji prate razvoj događaja, kazala je Jeličić Krajcar, vrlo je emotivna, osobe su uzbuđene i dirnute. Među njima je i sam ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice Matteo Bruni koji je, inače vrlo odmjeren i suzdržan u istupima, s velikom emocijom dao prve vijesti o preminuću pape emeritusa.