Blaženi Stephan Douaihy rođen je 2. kolovoza 1630. u Ehdenu (Libanon), u plemićkoj obitelji u kojoj je dobio dobro obrazovanje te moralnu, liturgijsku i jezičnu izobrazbu, a naučio je i arapski te sirijski jezik. U dobi od 11 godina poglavari Maronitske Crkve poslali su ga u Maronitsko sjemenište u Rim, gdje je stekao doktorat iz filozofije. Nakon toga nastavio je potragu za rukopisima koji se bave maronitskom poviješću i liturgijom. Vrativši se u domovinu, 25. ožujka 1656. zaređen je za prezbitera. Svoj apostolat obavljao je u raznim župama u Libanonu i Siriji, posvetivši se pomaganju siromašnima i doprinoseći dijalogu između Istočnih Crkava i Katoličke Crkve. U tom je razdoblju imenovan misionarom Propaganda Fide. Vršio je i intenzivnu intelektualnu djelatnost, objavljujući važne članke o maronitskoj liturgiji i povijesti, o tajnama katoličke vjere, propovijedi i druga djela filozofske i teološke naravi.

Dana 8. svibnja 1668. posvećen je za biskupa maronitske biskupije sa sjedištem na Cipru. Dvije godine kasnije, 20. svibnja 1670., izabran je na patrijaršijsku stolicu u Antiohiji kao maronitski patrijarh, a potvrdio ga je papa Klement X. dana 8. kolovoza 1672. godine. Poduzeo je reforme Maronitske Crkve i njezinih redovnika.

Umro je u Kanoubinu (Libanon) 3. svibnja 1704. godine.

Dekret o herojskom stupnju življenja kreposti proglašen je 3. srpnja 2008. godine.

Za proglašenje blaženim Stefana Douayhyja, Postulatura Kauze poslala je Dikasteriju na ispitivanje navodno čudesno ozdravljenje jedne žene koja je bolovala od “reumatskog poliartritisa, seronegativnog”, a čudo je pripisano njegovom zagovoru. Rođena 1958. godine, udana i majka troje djece, 2010. godine izliječena žena počela je osjećati bolne simptome praćene umorom i otežanim kretanjem. Kliničkim i drugim potrebnim pretragama utvrđena je značajna poliartralgija s teškim funkcionalnim ograničenjem. U međuvremenu joj se stanje pogoršalo. Godine 2012. pregledao ju je ravnatelj odjela za reumatologiju sveučilišne bolnice Hôtel Dieu de France koji je potvrdio dijagnozu “seronegativnog poliartritisa”. Prepisana joj je nova terapija lijekovima, no Rosette je, umorna od tolikih odlazaka liječniku i bez željenih učinaka na zdravlje, odlučila je u potpunosti prekinuti liječenje. Dana 7. rujna 2013., s obzirom na njezino teško stanje, rodbina ju je odvela u Ehden, u Blaženikovo rodno mjesto, gdje je obitelj imala kuću. Ovdje su se molili da se Patrijarh zauzme za njezino ozdravljenje. Nakon molitve, na čuđenje prisutnih, uspjela je ustati i samostalno hodati, a da pritom nije osjećala nikakvu bol. Od tog trenutka žena više nije imala nikakve simptome koji bi se mogli pripisati prethodnoj patologiji.

Glavni protagonist molitve bio je susjed koji je s nekim članovima Bratovštine Bezgrješne doveo bolesnicu pred kip Blaženika koji se nalazio u blizini njihovih domova i počeo mu se moliti. Prema lokalnom obredu, prijateljica je pozvala ozdravljenu da popije kavu u koju je bila umiješana zemlja sakupljena u podnožju kipa, što je ona s velikom vjerom i učinila. Nakon što je ozdravljena popila kavu, osjetila je snažno peckanje, ustala je i počela samostalno hodati, idući do kipa da zahvali Patrijarhu. Nedugo zatim prešla je oko kilometar kako bi došla do sestrine kuće i osobno joj priopćila vijest o svom oporavku.

Molitva je bila nedvosmislena, upućena samo Blaženiku. Molitva, osobna i zajednička, bila je upućena s vjerom i prethodila je navodnom čudesnom ozdravljenju. Dakle, prepoznata je uzročna veza između molitve i ozdravljenja, koje je bila trenutno, potpuno i trajno.

Biskupijsko istraživanje odvijalo se u maronitskoj biskupijskoj kuriji  u Libanonu od 2017. do 2019. godine.

Pravomoćnost istrage potvrđena je 4 listopada 2019.

Liječničko savjetovanje Dikasterija (30. ožujka 2023.): trenutno, potpuno i trajno ozdravljenje, koje se ne može znanstveno objasniti.

Posebni kongres teoloških savjetnika (19. listopada 2023.): pozitivan ishod.

Redovno zasjedanje kardinala i biskupa (6. veljače 2024.): pozitivan ishod.