Nakon blagoslova koji je zlatomisniku ispred rodne kuće podijelio njegov brat fra Željko Janjić, također svećenik Provincije sv. Ćirila i Metoda i gvardijan u Franjevačkom samostanu u Samoboru, slijedila je procesija s vjernicima u narodnim nošnjama do župne crkve gdje je slavljena svečana euharistija.

Uz zlatomisnika suslavilo je 15 svećenika i trajni đakon Ilija Knežević među kojima njegov brat fra Željko, ujak fra Franjo Tomašević, gvardijan u Franjevačkom samostanu u Krapini, i umirovljeni kotorski biskup Ilija Janić, domaći sinovi.

U pozdravnom govoru na početku mise župnik Marijan Brkić istaknuo je kako je zlatna misa slavlje vjernosti Bogu, zahvala za sve milosti koje je zlatomisniku udijelio, a on mu odgovorio.

Biskup Janjić u pozdravu je posvijestio kako je zlatomisnik Bogu služio vjerno 50 godina, odnosno 600 mjeseci ili 18250 dana. „Za sve ono što si činio neka te Gospodin nagradi. Duh Sveti neka raspali u tebi novi žar u ovim poznim vremenima tvoga života. Ne dopusti da se on ugasi, nego služi Bogu do posljednjeg daha svoga života tako da budeš primjer mladima“, poželio je zlatomisniku biskup Janjić.

„Ponos ti si svima nama k’o što uzor tebi Krist, svećeniče zlatomisniče sretan bio dragi naše gore list!“, dio je recitacije koju je fra Vjenceslavu izrekla nećakinja Manda Jović, a koja je recitirala i na njegovoj mladoj misi.

U homiliji zlatomisnikov brat fra Željko prisjetio se bratove mlade mise koju je slavio 12. listopada 1975. također u rodnoj župi Vidovicama. Podsjetio je na tvrdnju misionara Ante Gabrića da dijete još u majčinoj utrobi dobiva klicu zvanja koja se suradnjom s Božjom milošću i ostvaruje potkrijepivši to svećeničkim životom zlatomisnika.

„Kroz 50 godina svećeništva na različite načine proročki je djelovao. Prvotno kroz franjevački poziv, potom kroz liturgijska slavlja. Poznat je i kroz nogomet, najvažniju sporednu stvar na svijetu, zatim kroz novinarstvo, pa kroz ‘čaju’ – brojna stoloravnateljstva po mladim misama. Sudjelovao je u Domovinskom ratu kao vojni kapelan. U svim ulogama uvijek je ižaravao svoje životno geslo ‘A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati jer ćeš ići pred Gospodinom da mu pripraviš putove, da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih…’ (Lk 1,76.77)“, ustvrdio je fra Željko.

Posvijestivši kako „Bog sa svakim od nas računa, poziva i očekuje naš odaziv“, pojasnio je kako je življena vjera uvijek zvanje, a to znači Božji poziv i čovjekov odaziv.

Recitaciju koju je fra Vjenceslavu na mladoj misi uputio njegov brat Nevenko, pok. hrvatski branitelj na kraju mu je mise uputio njegov sin Željko.

Kao sedmi u nizu koji je dosad slavio zlatnu misu u toj župi zahvalu Gospodinu, pokojnim roditeljima i svima koji su ga na bilo koji način pratili u njegovu svećeničkom pozivu uputio je na kraju zlatomisnik fra Vjenceslav. Vidljivo radostan tako velikim brojem okupljenih vjernika od kojih su mnogi odjenuli svečane narodne nošnje zahvalio im je zlatomisnik.

Predstavio je najnoviju autobiografsku knjigu „A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati“, u kojoj je opisao svoj život i 200 istinitih svjedočenja vjernika koji su doživjeli Božju intervenciju u svome životu, a objavljeni su u katoličkom tjedniku Glas Koncila. Najavio je i svoju knjigu koja je u pripremi „Vidovice – Mali Vatikan“, a u kojoj opisuje sve svećenike iz župe Vidovica kojih ima 103.

Na misi su pjevali župni zbor i fra Miroslav Petrac.

Fra Vjenceslav je rođen 26. srpnja 1949. godine u Vidovicama od oca Marka i majke Marije rođ. Tomašević. Krsno ime Tunjo dobio je po djedu s očeve strane. Rođen je kao najstarije dijete u obitelji koja je imala 11-ro djece, danas ih je živih još petorica braće od kojih je mlađi brat franjevac fra Željko. Osnovnu školu pohađao je u Vidovicama i Orašju. U Franjevački red stupio je u Cerniku 1968. te dobio redovničko ime fra Vjenceslav. Franjevačku klasičnu gimnaziju završio je u Samoboru maturom 1970. godine, a potom je pozvan u vojsku bivše države. Filozofske znanosti studirao je na Trsatu, a Katolički bogoslovni fakultet polazio je u Zagrebu. Tu je 1975. zaređen za svećenika te iste godine 12. listopada slavio mladu misu u Vidovicama. Nakon diplome 1976. odlazi u Njemačku. U Provinciju se vraća 1982. Prvo mjesto pastoralne službe bilo je u Borovu Naselju, vukovarskoj gradskoj četvrti, gdje je proveo dvije godine. Tri godine vršio je službu provincijalnog promicatelja duhovnih zvanja sa sjedištem u Samoboru. Godine 1987. imenovan je župnikom i gvardijanom u župi i samostanu u Cerniku. Potom1997. ponovno odlazi u inozemstvo, u Salzburg, gdje ostaje do 2008. kao dušobrižnik hrvatskih radnika. Od 1. rujna 2008. još jedanput odlazi u Vukovar gdje je imenovan župnikom u Župi sv. Josipa radnika u Borovu Naselju. Godine 2017. premješten je na mjesto gvardijana u Cerniku, a od 2022. boravi u Franjevačkom samostanu u Samoboru. Od 1990. član je Hrvatskog društva katoličkih novinara (HDKN) u kojem je i član suda časti. Uz ostala priznanje koja je za svoj doprinos u Crkvi i društvu dobio, predsjednik Franjo Tuđman 1996. odlikovao ga je Redom Danice Hrvatske s likom Marka Marulića. Uz svećeničku službu bavi se i novinarstvom.