Na misi su se uz svećenike iz dekanata okupili kanonik varaždinskog Stolnog kaptola preč. Damir Bobovec i kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zlatko Koren, i zlatomisnikov propovjednik.

Na početku mise župnik Tomislav Petrić uime svih uputio je riječi pozdrava domaćem sinu, zlatomisniku:

„Dragi monsinjore, prije 50 godina u sjeni ove crkve slavili ste svoju mladu misu. Tada su uz Vas bili mnogi Vaši dragi članovi obitelji, rodbina i prijatelji, koji nažalost danas nisu s nama ovdje prisutni, jer su se preselili dragom Bogu, ali vjerujemo da se večeras raduju s nama i mole za Vas i sve nas ovdje okupljene. Dok zahvaljujem dragom Bogu koji Vas je pozvao na put svećeništva, zahvaljujem se Vama na Vašoj svećeničkoj službi koju ste vjerno Bogu i povjerenim Vam vjernicima na mnogim župama i odgovornim službama uvijek radosno vršili i svjedočili. Ono što vas je oduvijek pratilo u vašem svećeništvu, a koje će svi s kojima ste dijelili svoj životni put, od svećenika do vjernika rado potvrditi, bila je vaša dobrota, pristupačnost i jednostavnost. Uvijek ste znali i znadete pažnjom i ljubavlju pristupiti kako onom malenom i jednostavnom čovjeku, tako i onom učenom i velikom. Uvijek s ponosom ističete da ste Koprivničanec i da dolazite iz Župe sv. Nikole, stoga Vam zahvaljujem što prenosite lijep glas o našem gradu i župi iz koje potičete. U svim župama u kojima ste djelovali kao svećenik ostavili ste duboki trag vjere i plodove duhovnosti. Jedan od tih duhovnih plodova jest danas i ovdje prisutan za oltarom mons. Zlatko, koji je ugledavši se na Vaše svećeništvo i sam postao svećenik za Vašeg upravljanja Župom sv. Nikole Tavelića u Kustošiji. Stoga vjerujem da je radost tim veća večeras u Vašem srcu jer Bogu zahvaljujete na daru vlastita svećeništva, ali daru svećeništva čiji ste svjedok i primjer postali. Dok Vam uime prisutnih vjernika vaše rodne župe, ali i prisutnih svećenika čestitam na Vašem jubileju molim dragog Boga da vam udijeli duhovno i tjelesno zdravlje te vas podrži u Vašoj svetoj službi do Njegove volje.“

U prvom dijelu propovijedi mons. Koren osvrnuo se na svetog Nikolu i njegove vrijednosti koje je živio i svjedočio, a one su „i nama danas jasni putokaz do Boga kroz primjer svečeve dobrote i darežljivosti”.

U drugom dijelu je naglasio da je i zlatomisnik i svečar svoj životni put svećeništva gradio upravo na primjeru svetog Nikole, pod čijom slikom je primio sakramente inicijacije, živeći i svjedočeći dobrotu i ljubav spram Boga i bližnjih u svim životnim okolnostima. Propovjednik je kroz deset „slika“ prikazao životni put slavljenika mons. Sekelja koji nije bio nimalo lagan, jer ostao je bez oca, odnosno nikad ga nije upoznao jer su ga partizani ubili prije nego li se on rodio. Djetinjstvo je proveo u ljubavi i brižljivosti svoje drage majke i bake s kojima je živio, a koje su ga i kasnije pratile pomažući mu na župama u kojima je djelovao. Propovjednik je nastavio prikazivati slavljenikov život kroz svece zaštitnike župa u kojima je djelovao od kapelanskih dana do danas, a koji su ga uvijek svojim zagovorom pratili na putu svećeništva, kao i kroz svetišta u koje je zajedno sa svojim župljanima rado hodočastio. Mons. Koren naglasio je da je nemoguće u ovako kratko vrijeme riječima opisati bogat i plodonosan život slavljenika koji je bio prožet duhovnošću, ali i materijalnom obnovom župa u kojima je djelovao.

Na kraju mise riječi zahvale uputili su župnik Petrić i sam slavljenik mons. Sekelj.