Predvodio je misno slavlje na oltarnom prostoru, postavljenom u parku pokraj crkve Sv. Klare, djevice, na kojemu je bilo ispisano i njegovo mladomisničko geslo: „Tražio sam i kličem: Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetomu“. Koncelebrirala su sedmorica svećenika i redovnika.

Na misi je propovijedao isusovac i dugogodišnji suradnik na bračnim i zaručničkim tečajevima Hrvatske zajednice bračnih susreta o. Pero (Petar) Sabolić. „Blago tebi što si povjerovao i odazvao se na Božji poziv. Želio bih da i naš mladomisnik, ali i mi zajedno s njim, budemo poput Marije svjesni veličanstvenih dijela koje Bog čini po njemu, zahvaljujući, poput Marije, Božjem pozivu. Kad god Bog pošalje nekoga tko je potreban neke naše pomoći, i kažemo: ‘Da’, i pomognemo, i mi bivamo jednaki Mariji koja je jednako tako Bogu rekla: ‘Da’, „rekao je o. Pero.

Govoreći o zlatomisniku, među ostalim, istaknuo je njegovu posebnu ljubav – posjeti obiteljima, posebno onima u krizi. „Tu su i nebrojena istinska prijateljstva, druženja i hodočašća, pozitivan pristup svakom čovjeku, darovanje radosnoga osmijeha, kako samo to naš pater Pero zna. Uvijek je okrenut dobru.“ Podsjetio je kako je Gospa rekla svoje: ‘Da’ Bogu, a time i svim onim mačevima boli koji su joj tijekom života probadali njezino Majčinsko srce. „Tako je i naš zlatomisnik izdržao sve nedaće koje su ga pratile tijekom proteklih 50 godina. Pero, od srca čestitam!“ Rekao je kako je zlatomisnikova najveća zadaća bila, i ostat će, ljude preporađati na život po Duhu. „Ta zadaća ostat će ti na leđima do tvoga zadnjega izdisaja, za koji se nadam, da ćemo na njega još dugo čekati. Treba te Gospodin, treba te Crkva, treba te i naša isusovačka zajednica, kojoj srcem i dušom pripadaš“, rekao je propovjednik.

Vjernicima je poručio: „Budemo li molili, ovaj će prostor uvijek imati svećenika koji će vam prenositi Božju Radosnu vijest. Ne budemo li molili, ne moj te se čuditi ako se jednoga dana bude govorilo da je tu nekada bila crkva, jer Crkva, to smo mi, i bez nas vjernika, to je prazna zgrada gdje su se ljudi prije okupljali. Molite za patera Peru, za sve nas, a posebno za nova duhovna zvanja.“

Prije kraja misnoga slavlja, svečaru je čestitke izrekao i domaći župnik Ivan Bešlić: „Neka Vas prati Božji blagoslov, draga Gospa, sveti Ignacije, i naša sveta Klara. Skromni darovi neka Vas sjete na Stare Mikanovce. Molite za nas. Živjeli nam još godina, služeći Bogu i narodu.“ Načelnik Općine Stari Mikanovci Mario Milinković, zlatomisniku je darovao umjetničku sliku i prigodno se obratio. Zlatomisniku je potom uručen križ – ručni rad župljanina Ivana Gašpara, zlatovez od bake Anice iz Šiškovaca i košara s domaćim proizvodima od Martinovića, Jelića, Kostića, itd.

Zlatomisnik je zahvalio na svemu što su mu vlč. Bešlić, župljani, brat, nevjeste, rodbina, prijatelji, pjevači, priredili. „Čitav me život prate dobri darovi, dobri ljudi, dobri pogledi, susreti s ljudima … Nikada nisam nikome uskratio reći toplu istinu da čovjekov život ima smisla. Tu istinu nisam skrivao. Nešto od toga su ljudi mogli vidjeti na mom licu. Poslali su me u svijet s osmjehom. Dva dana su u čovjekovu životu najvažnija – jedan je kad si se rodio, da si tu, a drugi jest onaj dan kad si shvatio zašto si na svijetu. Naš susret je molitven, i vapaj Bogu da Krist Gospodin u svakom srcu od nas unosi nazor Uskrsa,“ rekao je svečar.

Misnom slavlju prethodio je svečani ophodom od crkve Sv. Klare, djevice u Starim Mikanovcima do oltarnoga prostora, postavljenoga u parku pokraj župne crkve i životopis, koji je pročitala novinarka s Plave vinkovačke televizije Helena Kostić. Potom su prigodne tekstove zahvale Bogu i zlatomisniku izrekli župljanin i član KUD-a „Šokadija“ iz Starih  Mikanovaca Anđelko Rukavina i kum, kolega i nekadašnji susjed, ravnatelj II. gimnazije u Zagrebu Drago Bagić.

Čitanja su navijestili Anja Puljić, Katarina Mijić Barišić. Psalam su pjevali solisti Josipa Martinović i Ivan Klobučar, a molitvu vjernika izrekao je Jure Mijić Barišić. Za euharistijsko slavlje prineseni su darovi: kruh, vino, voda, posvećeno maslinovo ulje, katekizam Katoličke Crkve, štola, časoslov, ikebana s cvijećem  i svijeća. Pjevanje su predvodili združeni domaći crkveni zbor „Sveta Klara“ i KUD „Šokadija“ iz Starih Mikanovaca, za orguljama je bila s. Natanaela Palić. Zlatomisničkom slavlju prethodila je trodnevna duhovna obnova i priprava, čiji je voditelj bio o. Mijo Nikić.

Zlatomisnik Pero Mijić Barišić rođen je 24. studenoga 1939. godine u Budišnjoj Ravni kod Konjica, od roditelja Jure i Kate, rođene Kostić. Nakon osnovne škole, odlazi u gimnaziju u Dubrovnik. Od 1959. godine član je Družbe Isusove. U Zagrebu je od 1965. do 1972. godine studirao teologiju i filozofiju, a u Napulju preddiplomski studij. Bio je odgojitelj sjemeništaraca, a 1975. godine odlazi u Pariz u Hrvatsku katoličku misiju. Iz Pariza o. Pero odlazi u Sarajevo, Boku kotorsku, potom u Osijek, gdje je u prigradskom naselju Višnjevac bio u službi kapelana. Godine 1982. opet je u inozemstvu, u Njemačkoj na Bodemskom jezeru. Ratne 1992. godine, vraća se u Osijek, gdje ostaje do 2006. godine. Aktivno je surađivao s Caritasom, a u zajedništvu s o. Željkom, pri Caritasu, osniva Centra za dijete. Iz Osijeka godine 2006. odlazi u Rim, na glasoviti Germanikum, a nakon dvije godine provedenih u Parizu u katoličkoj misiji, vraća se u Hrvatsku, u Dubrovnik, gdje je na službi bio osam godina. Tri godine o. Pero Mijić Barišić djeluje u Sarajevu u Rezidenciji Družbe Isusove. Bio je i prvi ravnatelj u osnutku Isusovačke klasične gimnazije u Osijeku.