Tom je prigodom ujedno obilježena i 25. obljetnica temeljitog uređenja te drevne crkvice. Uz svečara su koncelebrirali: ravnatelj dijecezanskog Caritasa preč. Željko Zec, dijecezanski sudski vikar preč. mr. Ilija Jakovljević i mjesni župnik vlč. Hrvoje Okadar. Svečanost je započela procesijom iz obližnje uvale Kuje prema crkvi, po nedavno asfaltiranoj cesti.

Po dolasku do vanjskog oltara koji je bio pripremljen za misno slavlje na otvorenom pored crkve, prije početka mise jedna je župljanka pročitala stihove posvećene Majci Božjoj od Kuj.

U prigodnoj homiliji, zlatomisnik vlč. Jukopila je izrazio radost što u svojoj 88. godini života može biti na tome mjestu, i zahvaliti Bogu za sve, za svoj život i svećeničko služenje, te i vjernike potaknuo da ne zaborave biti zahvalni Bogu, jer imaju i razloga, zahvaliti za sve dobro koje vide oko sebe. Posebno pak je izrazio radost zbog dolaska na rodnu grudu, te istaknuo kako ga mnogi koji su i otišli iz Ližnjana i žive čak i na drugim kontinentima uvijek pitaju za tu crkvicu.

Vlč. Jukopila prisjetio se teških dana u životu, te spomenuo kako je toga dana prije mise bio na groblju te se sjetio svih dobrih ljudi koji su otišli s ovoga svijeta. U tom vidu je naglasio „ „znajmo oprostiti svima koji su nas uvrijedili, i pomoliti se za sve koji su otišli prije nas.“ Spomenuo je i pojedine župnike i svećenike koji su ondje djelovali, a koji su bili lažno optuživani, špijunirani, no znali su, ako se s Bogom, vjerom i nadom ide kroz život, da se nemaju čega bogati. Prisjetio se „lijepih i teških dana, kada smo morali dobro paziti što ćemo govoriti“, te je spomenuo kako je i sam bio pozivan u stanicu milicije ili u pulsko sjedište UDBE, gdje je lažno optuživan uz lažna svjedočanstva. Zahvaljujući jednom prijatelju koji mu je poklonio snimač tonskih zapisa, počeo je snimati što govori u propovijedima, te je tako kod slijedećeg poziva u ispostavu UDBE mogao dokazati da nije govorio ono za što je bio optuživan.

Vjernike je potaknuo da se nikada ne daju zavarati da će sila, moć i vlast, ako nije Božja, biti trajna. Tako se prisjetio djetinjstva i onih koji su gledali tko dolazi na misu, pa i onih koji su bacali kamenje na crkvu dok je trajala ponoćka. U tim trenucima svećenik je ohrabrivao vjernike, ali i upozoravao da oni nikada ne uzvraćaju istom mjerom. U tom kontekstu je ukazao na misno evanđelje i Isusove riječi „Blago vama kad vas zbog mene pogrde, prognaju i svako zlo slažu protiv vas“.

„Isus zna što znači biti izlagan, povrijeđen, imati lažne svjedoke, i zato nam ne kaže ‘plačite’, već kaže i vama starijima, i mladima ‘radujte se i kličite, velika je plaća vaša na nebesima, ta progonili su tako proroke prije vas“, rekao je vlč. Jukopila, te se još jednom prisjetio nekadašnjih ližnjanskih župnika Atilija Krajcara i Dragana Domšića s kojima je i sam s još nekolicinom hrabrih vjernika popravljao crkve, jer su se majstori bojali, pa su oni obnavljali ono što se dalo obnoviti. Također se prisjetio kako se u tim vremenima i zvona oduzimalo, ili se pak branilo zvonjenje crkvenih zvona.

„To nek nam bude snaga i otvori pamet, da bez Boga nije ništa dobro“, rekao je zlatomisnik, te homiliju zaključio stihovima pjesme Majci Božjoj od Kuj: „Marijo, mili glas, slatko ime za sve nas, ime tvoje kada čujem u srcu se radujem. Svim si ti pomoćnica, o preslatka Divica. A sada majko draga, vrhu svega blaga milost svoju nam svima daj i u nebo nas zapeljaj“.

Nakon popričesne molitve, riječ čestitke zlatomisniku uputio je mjesni župnik vlč. Hrvoje Okadar. „Neka Te uistinu Gospodin blagoslovi i nagradi za sve što si napravilo u propovijedanju, dijeleći Božje sakramente.“

Čestitku je u ime župljana uputila Ivanka Vojnić: „Sretno i blagoslovljeno Vam bilo i nadalje da budete mudri graditelj naših duša. Pedeset godina je jedan bogati mozaik Boga, svećenika, ljudi. Želimo Vam, da i dalje budete pokaznica koja vodi konačnom cilju, našem Gospodinu Isusu Kristu.“

Na kraju mise, zlatomisnik vlč. Jukopila je zahvalio svima, te potaknuo na „zajedništvo i naglašavanje onoga što nas spaja, a ne onoga što nas razdvaja.“ Još je napomenuo da je misnica u kojoj je služio tu svoju zlatomisničku misu, misnica koju je dobio na dar prije 50 godina za svoju mladu misu.

Nakon euharistijskog slavlja uslijedila je procesija do obližnjeg novoizgrađenog kružnog toka te natrag do crkve, a potom zajednički agape.

Misu su naizmjence animirali Župni zbor Župe sv. Martina Ližnjan te Zbor KUD-a „Kuje“. Misi je nazočio i načelnik Općine Ližnjan Marko Ravnić sa suradnicima.

Vlč. Ante Jukopila rođen je u Ližnjanu 31. srpnja 1935. godine, a za svećenika je zaređen u Pazinu, 5. lipnja 1973. Kao mladomisnik imenovan je župnim vikarom u Oprtlju i Završju, župama Umaško-oprtaljskog dekanata, a godinu kasnije, 1974., imenovan je župnikom tih župa te je ondje na službi župnika sve do danas, punih 50 godina.

Crkva Blažene Djevice Marije od Kuj smještena je neposredno ponad uvale Kuje, najizravnijeg morskog pristupa mjestu Ližnjan, na jugoistoku Istre. Crkva je sagrađena u XVII. stoljeću, na mjestu ranije postojeće sakralne građevine. Obnavljana je 1983., 1996. i 1998. U crkvi je kameni oltar, a u niši u prezbiteriju nalazi se drveni kip Blažene Djevice Marije s Djetetom. Prigodom posljednje obnove, arheološkim istraživanjima otkriveno je da je „na tom mjestu postojala rimska gospodarske zgrada „vila rustica Cuviae“, koja je od VII. stoljeća bila vlasništvo Ravenske Crkve. Arheološka istraživanja na svjetlo dana donijela su starokršćansku svjetiljku iz VI. stoljeća s ljudskom figurom, pretpostavlja se da predstavlja Krista Dobroga Pastira“, donose zapisi arheologa.  Ispod poda otkriven je i rimski mozaik te je stoga pod ostakljen.