U prepunoj crkvi uz domaćeg župnika preč. Mladena Kalfića misu su suslavila još šestorica svećenika. Prigodnu homiliju održao je slavljenikov rođak mons. Pero Zeba, umirovljeni svećenik Riječke nadbiskupije.

Posluživao je trajni đakon Vrhbosanske nadbiskupije vlč. Robert Čabraja.

Mons. Zeba je na početku mise pozvao Novoseljane da posebno mole za zlatomisnika i zahvaljuju Bogu za milosni dar svećeništva. Ustvrdio je da je zlatomisnik kao svećenik unatoč svim poteškoćama njegova života opstao jer je svako jutro započinjao zazivom Bože u pomoć mi priteci, Gospodine pohiti da mi pomogneš, a onda nastavio sa susretima s ljudima.

„Susretao je naš Jozo tjeskobne, žalosne srdite. Susretao se s njima ne kao službenik – činovnik nego kao pravi pastir, pastir koji uvijek ide ispred svoga stada, govori im, poučava ih. Išlo je za njim njegovo stado. Jozo je svjedok vjere, svoga poslanja, čovjek koji je naviještao, svjedočio i tako živio u vrlo teškim uvjetima u dalekom svijetu. Nakon dvije godine kapelanska u Sarajevu ostalih 48 godina služio je u Njemačkoj. Molio je, krstio. tješio, svjedočio, pokapao, hrabrio, naviještao, svjedočio dugi niz godina i to u vremenima kada je ovim sredinama harala UDBA koja se osobiti bila okomila na svećenike. Ustrajao je naš Jozo do kraja. Kao Hrvat katolik bio je u Njemačkoj prihvaćen kao njihov pastir. Mi svećenici nismo borci bez pobjede, ni putnici bez cilja. Mi znamo kome smo povjerovali i zato danas sa zlatomisnikom i s Marijom kličemo – Veliča duša moja Gospodina! U ovoj civilizaciji očaja, civilizaciji bez cilja pozvani smo mi kršćani govoriti srcem. Iz ovoga slavlja pozvani smo iščitavati što je i na koji način zlatomisnik sačuvao vedrinu i pouzdanje u život. Neka i vaš pogled bude pogled ljudi vjere, a vaš život svjedočanstvo potomcima i budućim generacijama da je Bog jedini i Put i Istina i Život“, rekao je u homiliji mons. Zeba koju je zaključio zahvalom zlatomisniku na ustrajnom svjedočenu istine Evanđelja, na ustrajnosti i na tom što će to i na dalje činiti radosno i s ljubavlju kako je to i do sada činio.

Zlatomisnik Čabraja zahvalio je Gospodinu za dar svećeništva, Gospi na njezinoj majčinskoj brizi i ljubavi, svojim roditeljima i svim Novoseljanima koji su ga pratili molitvom.

Župnik Kalfić u ime je župljana jubilarcu čestitao njegov zlatni jubilej, a prigodna dar predala mu je ministrantica Ana Čabraja.

Pjevali su članovi zbora Župe Uznesenja BDM iz Brodskom Vinogorju i Župe sv. Dominika Savija na Koloniji u Slavonskom Brodu predvođeni s. Pavkom Dujmović, Služavkom Maloga Isusa.

Svi su vjernici dobili prigodnu knjižicu u kojoj je sažet sav život i životna ispovijed zlatomisnika.

Zlatomisnik Čabraja rođen je 13. travnja 1945. godine u Novom Selu od oca Mijata i majke Anice rođ. Podružić. U župi je počeo ministrirati 1956. kada se i rodila želja za duhovni poziv. Za svećenika je zaređen 29. travnja 1972. Iste je godine u Novom Selu 13, kolovoza slavio mladu misu pod geslom „Ja sam s vama u sve dane do svršetka svijeta“. Prva služba bila je kapelan u Sarajevu, gdje je služio dvije godine. Godine 1974. poslan je na službu dušobrižnika Hrvata u njemačku pokrajinu Schleswig Holstein. Nakon toga služio je u nekoliko njemačkih župa. Poput i drugih naših svećenika i on je bio progonjen od tadašnje UDBE. Rado su ga prihvaćali vjernici u Njemačkoj, kako odrasli, stariji tako napose mladi i djeca te je znao imati i do 100-ak ministranata. Od 2010. godine je u mirovini te pomaže u nadbiskupiju u Münchenu na području četiriju župa koje broje 18 filijala.

U vrijeme Domovinskog rata animirao je svoje župljane koji su preko župnog Caritasa hrvatski narod pomagali na različite načine, čak su prikupljali i dovozili u Hrvatsku sijeno u neka sela Slavonije da prehrane stoku. O proslavi svog 50. rođendana u Njemačkoj sve je darove vjernika namijenio za gradnju nove crkve u Novom Selu.

Proslavio je u Njemačkoj svoj srebrni jubilej 25 godina svećeništva i 30 godina svećeništva kada mu je misi propovijedao tadašnji vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić. Prebolio je i tešku bolest.