Na misi u crkvi sv. Ćirila i Metoda na Sušaku okupio se manji broj svećenika i rodbine slavljenika te predstavnici župa u kojima je najduže službovao: Jadranova u kojemu je bio 16 godina te Rakovice u kojoj je bio 18 godina. Posljednjih 15 godina slavljenik je kao umirovljenik proveo u Svećeničkom domu, isprva u sklopu Bogoslovnog sjemeništa, a od ove jeseni u kući za umirovljene svećenike na Sušaku.

„Danas Bogu zahvaljujemo za slavljenikovih pola stoljeća predanog i ustrajnog služenja Bogu, njegovoj Crkvi i čovjeku“, rekao je u propovijedi rektor Bogoslovnog sjemeništa „Ivan Pavao II.“ vlč. mr. Mario Gerić. Propovjednik je bio zlatomisnikov župljanin u Jadranovu i njemu je slavljenik pomogao odazvati se Božjem pozivu u svećenike. Još jedan njegov župljanin odazvao se pozivu svećeništva, dr. Richard Pavlić iz Rakovice, sada svećenik Gospićko-senjske biskupije, župnik u Senju i profesor na Teologiji u Rijeci. „Ljudi koje je susretao i kojima je pomogao, to su slike koje ne blijede. Svoje svećeništvo je svjedočio životom, zauzetošću i radom, bliskošću i neposrednošću. Zaista možemo biti Bogu zahvalni za takvo životno, svećeničko i kršćansko svjedočanstvo koje nas je nadahnjivalo sve ove godine“, rekao je mr. Gerić.

Generalni vikar Riječke nadbiskupije mons. mr. Emil Svažić na kraju mise uputio je slavljeniku čestitke u ime svećenika nadbiskupije i riječkog nadbiskupa mons. dr. Ivana Devčića. Prigodni poklon uručila je Maja Mioč iz župe Jadranovo.

Na kraju se okupljenima obratio i zlatomisnik. „Zahvalan sam Bogu i svojoj Crkvi. Obdario me najljepšim darom, darom svećeništva“, rekao je slavljenik zahvalivši svim dobročiniteljima, nadbiskupu Devčiću te osoblju koje brine za svećenike u Svećeničkom domu.

Svećenik Miljenko Vidas rođen je 26. lipnja 1937. u Novalji. Nakon završene osnovne škole tri je godine plovio na obiteljskim brodovima koji su prevozili turiste po Jadranu. No, želja za svećeništvom bila je jača pa je upisao malo sjemenište u Rijeci, a na studij teologije poglavari pazinskog sjemeništa poslali su ga u Rim kao svećeničkog kandidata Riječke biskupije. Ondje je 10. listopada 1970. i zaređen polaganjem ruku kardinala Jana Willebrandsa. U Rimu je završio studij teologije te magisterij iz filozofije. Nakon ređenja vratio se u matičnu biskupiju koja je u međuvremenu postala Riječko-senjska nadbiskupija pa je umjesto da predaje filozofiju raspoređen u župu Rakovica na Kordunu jer potrebe za župnicima bile su veće nego za profesorima. Na Kordunu je, kako kaže, proživio najljepše godine života, njih 18, jedino što mu je falilo bilo je more. To je dobio došavši u župu u Jadranovu, primorskom mjestu uz more. I tu je, kao i u Rakovici morao obnoviti ili potpuno izgraditi župnu crkvu i stan.