Zlatni 50. jubilej Župe svetog Leopolda B. Mandića u Osijeku
„Ovo nije tek jedna u nizu proslava sv. Leopolda, ovo je pedeseta obljetnica života i rada uz nebesku zaštitu i pomoć sv. Leopolda“, rekao je đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić predvodeći svečano misno slavlje na nedjelju Dobrog Pastira, 12. svibnja.
Župljani Župe sv. Leopolda Bogdana Mandića iz osječkog Cvjetnog naselja svečano su 12. svibnja proslavili svog nebeskog zaštitnika i 50. godišnjicu života ove mlade župe.
Uz nadbiskupa koncelebrirao je domaći župnik vlč. Tomislav Benaković, fra Anto Peran, gvardijan kapucinskog samostana u Osijeku, vlč. Vladimir Mikrut, svećenik u miru i vlč. Domagoj Lacković, tajnik Nadbiskupskog ordinarijata. Nadbiskup Hranić na početku slavlja pozdravio je sve prisutne vjernike, župnika domaćina i redovnice družbe Marijinih sestara čudotvorne medaljice, predvođene provincijalnom poglavaricom s. Kajom Ljubas.
U homiliji je nadbiskup Hranić pojasnio prema čitanju iz Ivanova evanđelja pravu narav Isusa – Dobrog Pastira. Rekao je: „Oslobođeni smo svega, ne moramo se ništa pravdati, i prije nego što progovorimo već smo spoznati, ali smo prije svega voljeni! Ima netko tko je dao svoj život za nas ne pitajući kakvi smo, i ne moramo kupovati njegove simpatije; nego smo jednostavno voljeni od njega, Krista Gospodina, dobrog Pastira.“ Nadalje je u homiliji približio drevnu sliku pastira uzetu iz nomadskog života i primijenjenu na Krista Gospodina: „Ta slika može biti lijepa i danas, ne treba ju odbacivati kao nazadnu ili zastarjelu, štoviše, ta slika dobrog Pastira nosi jednu nadvremensku poruku da je Božja ruka prisutna nad nama, Bog nas prati, štiti, brani, ohrabruje, čuva i vodi. Imajmo povjerenja u njega!“ Posebni naglasak u homiliji nadbiskupa Hranića imala je obitelj koju je nastojao brojnim primjerima ohrabriti da i danas svjedoče ljubav dobroga Pastira i onu ljubav koju je sv. Leopold imao za svoje vjernike.
Nadbiskup Hranić sažeo je i povijesne prilike nastanka Župe sv. Leopolda B. Mandića. Pojasnio je kako je u vrijeme olovnog komunizma đakovački biskup Stjepan Bäuerlein gledao svojim pastirskim očima grad Osijek i srcem prepoznavao i osjećao duhovne, evangelizacijske i evanđeoske potrebe ljudi u novim osječkim naseljima. „I dok se materijalno proglašavalo božanstvom, ljudi su i tada vidjeli kako samo materijalno nije dostatno, a biskup Bäuerlein svojim pastirskim srcem vidio je da nešto treba učiniti. Kako je grad Osijek rastao, rasla su i nova prigradska naselja, biskup je uz pomoć redovničkih zajednica povjeravao pojedine župe redovnicima. Franjevce kapucine zamolio je da vode ovu župu, i sagrade crkvu na zemljištu koje su darovale časne sestre. Još je trajao proces za proglašenje svetim, tada blaženoga, Leopolda Mandića i bilo je mudro i razborito povjeriti ovu župu nebeskoj zaštiti Leopolda Bogdana Mandića, koji je doista pastir – po srcu Isusovu, kako bi bio i zaštitnik ove župne zajednice. Župa je službeno započela sa djelovanjem 1. siječnja 1969. godine, i velika su joj podrška, pomoć i dobročiniteljice časne Marijinih sestara čudotvorne medaljice.“ Posebno je zahvalio ocima kapucinima i na relikvijaru koji su darovali Župi nakon mise kanonizacije, koji je u Osijek donio fra Pietro Bernardi, kako bi zemni ostaci sv. Leopolda bili trajno pred nama i s nama.
Nadbiskup Hranić završio je svoju homiliju opisujući lik sv. Leopolda Mandića: „Doista, sv. Leopold je Božja ruka prisutna u životu tolikih ljudi. Poznato je koliko je njegova ruka podijelila oproštenja tolikim vjernicima koji su dolazili u njegovu ispovjedaonicu. Koliko smo puta i mi, braćo i sestre, iskusili oslobođenje od tereta zla i grijeha nakon ispovijedi. Sv. Leopold bio je dobri pastir koji se sav stavio u službu Krista, dobrog Pastira, koji je uklanjao nemir i strah grešnicima koji su mu dolazili jer Bog je onaj dobri Pastir koji bdije nad nama i nad ovom župnom zajednicom! Zahvalimo Bogu za ovih pedeset godina. Možemo gledati prekrasne trenutke, poteškoće i probleme koje smo prošli, ali gledajmo prema Bogu koji nas uvijek iznova ozdravlja, obnavlja i daje nam mogućnost da njegovom snagom Svetoga Duha učvrstimo svoje noge da možemo činiti korake naprijed.“
Na kraju euharistijskog slavlja župnik Benaković zahvalio je nadbiskupu Hraniću toplim riječima. Posvjedočio je o mnogim izmoljenim milostima i uslišanjima o kojima svjedoče hodočasnici sv. Leopoldu. Tom prilikom župnik Benaković uime župne zajednice poklonio je nadbiskupu Hraniću slavonski ručni rad, tradicionalni otarak izvezen sa zlatnim nitima. Nadbiskup Hranić zahvalio je na daru, i uz najljepše želje za daljnji život župe, udijelio svima prisutnima blagoslov. Nakon euharistije župljani i njihovi gosti nastavili su druženje ispred crkve i u svojim domovima.
