Zlatni jubilej redovništva s. Tereze Simonović
S. Tereza Simonović iz zajednice sestara Kćeri kršćanske ljubavi sv. Vinka Paulskog
S. Tereza Simonović iz zajednice sestara Kćeri kršćanske ljubavi sv. Vinka Paulskog proslavila je 23. siječnja u Voloskom 50. obljetnicu redovničkog služenja. S. Terezi zlatni jubilej redovništva čestitao je i papa Franjo.
Veliku većinu svog posvećenog života, 35 godina, provela je upravo u župi Volosko gdje su joj jubilej, nakon nedjeljne mise, čestitali župljani i župnik Petar Belanić. Sestra Tereza odgojila je brojne Vološćane jer je od 1981. u dogovoru s tadašnjim župnikom mons. Josipom Šimcem, vodila kateheze i radila u župnom pastoralu. S demokratskim promjenama 1991. počela je predavati i vjeronauk u školi te tako u vjeri poučila brojne generacije.
Ustrajnost i vjernost Bogu, molitva, poučavanje, čvrstoća vjere, njezine su odlike na kojima su joj zahvalili župljani i župnik. U njihovo je ime Suzana Maglica na kraju mise pročitala zahvalu za sve godine neumornog predanja i služenja u ovoj župi. „Hvala Vam što smo se uz Vašu pomoć u ovoj crkvi često mogli osjećati kao u svom domu. Hvala Vam za generacije mladih koje ste podučavali vjeri i bili primjer mladima kako slijediti Isusa. Pokazivali ste im kako Isus treba hrabre i čvrste suradnike koji će uvijek biti na njegovoj strani, čak i kada to znači plivati protiv struje.“
God. 1977. Tereza u župu Volosko stigla je 1977. godine i četiri je godine radila kao medicinska sestra u staračkom domu koji je smješten uz župnu crkvu i samostan. Nakon četiri godine na prijedlog župnika i suglasnost redovničkih poglavara posvetila se pastoralu i katehezi. Radila je to u Voloskom, s manjim prekidima, više od 30 godina. Iako više ne radi u školi, u mirovini je od 2019. godine, u župi i dalje drži kateheze prvopričesnicima i krizmanicima. Redovito brine za uređenje i čišćenje crkve, liturgijsku glazbu te prigodne priredbe s djecom.
Rođena je i odrasla u Letnici, hrvatskom mjestu na Kosovu, u obitelji s 4 sestre i bratom. Otac Vjekoslav i majka Agata odgojili su ih u vjeri, koja je bila živa u cijelome mjestu. „Sjećam se da se navečer iz svake kuće mogla čuti molitva, posebno krunica“, rado se prisjeća jubilarka. U njezinom su mjestu službovale i Kćeri kršćanske ljubavi koje su puno pomagale stanovništvu, obilaze su stare i bolesne i liječile ih. „Još dok sam bila mala djevojčica znala sam ići s njima u obilazak bolesnih i to me je potaknula da i ja krenem u njihov samostan. U njihovo središte u Beogradu stigla sam još kao srednjoškolka i tu učila katehezu i glazbu. U novicijat su me primili s 18 godina, 24. siječnja 1972. godine i od tada sam časna sestra.“
Nakon što je završila novicijat i medicinsku srednju školu u Beogradu, svoje redovničko služenje nastavila je 1977. godine u župi Volosko. Nakon dvadeset godina poglavari su je uputili na službu u dječji dom Oborovo kod Zagreba gdje je radila dvije godine. Zatim se vraća u Volosko, ali opet odlazi 2002. i do 2011. radi u župi Novigrad na Dobri. Tada se konačno opet vraća u župu u koju je utkala većinu svog redovničkog služenja. „Sretna sam i ispunjena svime što sam radila, što sam mogla slaviti Stvoritelja molitvom, pjesmom i naviještanjem njegove radosne vijesti. Zahvaljujem Bogu na tome. Zahvaljujem i svim svojim sestrama iz naše redovničke zajednice, svim župnicima i svećenicima i župljanima s kojima sam surađivala“, rekla s. Tereza. Na kraju je istaknula kako je voljela biti s djecom i jedino žali što je djece sve manje. Čestitka za zlatni jubilej stigla je i iz Vatikana, pismom kojeg potpisuje papa Franjo.
