Obnovom zavjeta koja je učinjena u srcu euharistijskog slavlja, s. Jela od Presvetog Srca Isusova obnovila je svoje predanje i nanovo potvrdila svemogućem Bogu svoje zavjete poslušnosti, čistoće i siromaštva. I nakon pedeset godina služenja Bogu i bližnjima, ponovno je i s jednakom radošću izrekla svoj „Da“.

Misno slavlje predslavio je redoviti misnik Karmela u Mariji Bistrici vlč. Antun Motočić. Istaknuo je zlatni jubilej s. Jele koji se slavi uz svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije, te zazvao Božji blagoslov na nju budući da je kroz ovih pedeset godina učinila toliko dobra za Crkvu po svojim svetim zavjetima.

„Danas gledamo nebesku slavu Marijinu. Međutim, Mariju moramo promatrati u cjelini, sve od Navještenja pa do kraja njezina zemaljskog života. Ona je dijelila nutrinu svoga Sina, Isusa Krista. Sve ono što je On podnio podnijela je i ona, i tegobu života i sve protivštine, a na kraju će stajati i pod križem. Bila je radosna u njegovu uskrsnuću. Njezino uzašašće na nebo i krunjenje u nebu za Kraljicu neba i zemlje je normalni nastavak njezina života predanog Bogu, predanog Isusu Kristu i njegovu spasenju. Gledajući njezinu slavu promatramo i njezinu ulogu u spasenju dok je bila na zemlji.“ Na sličan način prisutni su u ovom euharistijskom slavlju mogli zahvaljivati na onoj ulozi koju je Gospodin u tom istom djelu spasenja, a pod okriljem Blažene Djevice Marije, udijelio našoj susestri.

U homiliji vlč. Motočić istaknuo je da „ako današnja svetkovina nešto želi, to je podići naš pogled prema nebu“. Nasuprot napretku (medicinskom, znanstvenom, gospodarskom, ekonomskom…) koji se danas predstavlja kao vrhunac kojemu cijelo čovječanstvo treba ići, Marija je ona koja sluti da može biti drukčije. Dok na zemlji sve što postoji mora biti u službi napretka, koji ne preza pred iskorištavanjem slabijih, u Mariji doista počinje novo stvorenje. Ona je „početak boljega svijeta“. Ona nam pokazuje da postoji drugi kriterij kojim se može mjeriti ljudski život, da svijet nije samo pozornica na kojoj je cilj pobijediti, pa i uz cijenu prodaje vlastitog dostojanstva.

Vlč. Motočić naglasio je kako Marija podiže pogled iznad te pozornice i zato danas proglašava novi svijet ovim riječima: „Veliča duša moja Gospodina“. Ona otkriva da jedinu alternativu čovjeku može pružiti Bog koji čini velika djela onima koji njega stavljaju u središte vlastitog života. „Ona nas zagovara da budemo i mi nositelji boljega svijeta“, zaključio je.

Upravo je to po svojim svetim zavjetima tijekom proteklih pedeset godina bila s. Jela od Presvetog Srca Isusova (Jela Ivančić). Rođena je 1. rujna 1938. godine u Grabovici pokraj Buškog Jezera, u Bosni i Hercegovini kao peto od jedanaestero djece, od oca Veseljka i majke Ilinke, rođ. Šarić. Budući da je troje djece umrlo u ranoj dobi, odrasla je uz šest sestara i jednog brata. Od njih je čak četvero pošlo za Kristom slijedeći duhovni poziv: osim nje same tu su i dvije sestre karmelićanke, s. Bernardica od Lurdske Gospe također u Karmelu u Mariji Bistrici, te s. Antonija od Dobrog Pastira u Breznici Đakovačkoj, dok je brat Ante postao svećenik Mostarsko-duvanjske biskupije. S. Jela krštena je također u rodnome selu, Grabovici, u župi sv. Ante. Ondje je završila, prema običaju vremena, četiri razreda osnovne škole. Kao djevojka dolazi u Karmel u Brezovici, gdje je primljena kao vanjska sestra. Svoje prve zavjete polaže u brezovičkom Karmelu 1969. godine u ruke majke priorice Franciske od Božje Ljubavi, a doživotne zavjete 1975. godine u ruke majke priorice s. M. Agneze od Isusa. Kao vanjska sestra predano je služila u Brezovici sve do 25. rujna 1998. godine, kada sa osam susestara dolazi na osnutak u Mariju Bistricu. Otada, proteklih dvadeset i jednu godinu, u bistričkom Karmelu živi, moli i radi, te uveseljava sestre i sve one koje joj je Gospodin na životnom putu povjerio.

Slavlje zlatnog jubileja, po želji slavljenice, nastavilo se u jednostavnom i obiteljskom ozračju samostanske zajednice.