To je prva znanstvena monografija o zlatarskoj baštini Zagreba i Zagrebačke nad/biskupije iz razdoblja kasne gotike i renesanse, ponajviše sačuvanih u Riznici Zagrebačke katedrale, te je izdavanje tog djela izniman doprinos hrvatskoj povijesno-umjetničkoj historiografiji.

O toj raskošno opremljenoj monografiji sa 356 stranica i više od 450 fotografija, objavljenoj u suizdanju Školske knjige i Muzeja za umjetnost i obrt, na Interliberu su govorili predsjednik Upravnog odbora Školske knjige dr. sc. Ante Žužul, dr. sc. Vanja Brdar Mustapić, predsjednica Stručnog vijeća Muzeja za umjetnost i obrt, akademkinja Željka Čorak i preč. dr. sc Vlado Mikšić, povjerenik za kulturna dobra i voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, autorica dr. sc. Arijana Koprčina, te urednica Miroslava Vučić, koja je ujedno i znalački vodila cijelu svečanost.

O važnosti očuvanja hrvatske kulture i identiteta govorio je dr. sc. Žužul, podsjetivši na događaje prije 50-ak godina kada su političkom odlukom slugu jugokomunizma u Zagrebu spaljena tri vrijedna izdanja Školske knjige: Hrvatski pravopis, Povijest hrvatskog naroda te Enciklopedija hrvatske povijesti i kulture, te je pozvao na stvaranje novih identitetskih okosnica u suradnji sa svima koji vole domovinu.

Predsjednica Stručnoga vijeća Muzeja za umjetnost i obrt dr. sc. Brdar Mustapić, uime ravnatelja Muzeja za umjetnost i obrt Miroslava Gašparovića, izrazila je zadovoljstvo što predstavlja monografiju dr. Koprčina, svoje suradnice i voditeljice Zbirke metala u Muzeju za umjetnost i obrt, koja je u svojoj knjizi obradila pravo blago nacionalne kulturne baštine. Istaknuvši autoričinu izuzetno visoku razinu stručnosti, dr. Brdar Mustapić joj je čestitala na temeljitoj i cjelovitoj obradi kako samih predmeta u knjizi  tako i okolnosti nastanka i trajanja, konstatiravši da u današnjem svijetu brzine i trenutačnog upravo riznice i kulturne institucije moraju biti element obrazovanja, jer čuvaju trajne vrijednosti i baštinu te su nosivi stupovi nacionalne kulture i identiteta. Rekavši da su knjige memorije i prijenosnici toga znanja, dr. sc. Brdar Mustapić je primijetila kako je publiciranje te raskošne monografije posebno važno danas kada te dragocjenosti nisu vidljive oku javnosti, budući da su evakuirane zbog potresa, pa je publiciranje takvih djela izuzetan doprinos nacionalnoj povijesti umjetnosti.

Tijekom predstavljanja autorica je odgovarala na više pitanja voditeljice Vučić te je pojasnila da je obrađena građa daleko najatraktivnija značenjski jer je to vrijeme kada je tadašnja Zagrebačka nadbiskupija bila na svom vrhuncu i kada su u Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu pojedini biskupi imali veoma važne uloge. Navela je okvirne vremenske odrednice istraživanja, koja gotovo sva ima crkvena obilježja i sačuvanom građom omeđene su ponajprije upravom biskupa Osvalda Thuza od Svetog Ladislava i Wolfganga Vuka Gyule, a i pojedinih koji su prethodili: Thoma de Debrenthe i Demetrije Čupor, te Osvaldov nasljednik Luka Baratin, a zatim kardinal, ostrogonski primas i gubernator Zagrebačke biskupije Toma Bakač, koji je podignuo katedralnu utvrdu s kulama između 1512. i 1520. godine za obranu od turskih napadača.

„Da ti predmeti u ovoj knjizi mogu dočekati svoju pravu sudbinu, tome ova knjiga služi. Da oni opstanu danas, ali da budu voljeni uime zemlje u kojoj su nastali, u koju su doneseni i u kojoj su stoljećima živjeli i koji i danas iz polumraka i tišine osvjetljavaju nas svojim zlatnim sjajem“, rekla je  akademkinja Željka Čorak na završetku svoga obraćanja, nakon što je ukazala na autoričin iznimno predan višegodišnji istraživačko – znanstveni i arhivski rad i bezbrojnu konzultiranu literaturu. Kazavši da je knjiga dokaz hrvatskog identiteta u kulturno povijesnom i baštinskom smislu, akademkinja Čorak je istaknula da knjiga govori i o gradu Zagrebu malim zlatnim argumentima koji ukazuju na dubinu njegove povijesti, intenzitet njegovog kulturnog i drugog života te o njegovoj ulozi u analgamiranju ove zemlje. Podsjetila je i na političku povijest grada Zagreba te na nemile događaje rekviriranja crkvenih predmeta, iz kojih se vidi hladna grabežljiva i ravnodušnost ondašnjih vlasti i konteksta, ali su vidljivi i napori zagrebačkih biskupa da sačuvaju što ta grabežljiva vlast nije čuvala kao baštinu, vrijednost, ljepotu, nego kao rastaljenu vrijednost koju će upotrijebiti za financijske manjkove države. Istaknula je i vrijednost objavljenih inventara Zagrebačke katedrale, izrađenih 1474., 1520., 1544., 1546., 1582., 1587. godine koji imaju i svoju literarnu ljepotu i zanimljiv stil pisanja, a sada su prvi put transkribirani, prevedeni i objavljeni na jednome mjestu. Podsjetila je da je motiv na naslovnici – dio pastorala Luke Baratina, isti kao i na velebnoj izložbi „Sveti trag“, na kojoj je 1994. godine predstavljena bogata kulturna baština Zagrebačke nad/biskupije.

Povjerenik za kulturna dobra i voditelj Ureda za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije, preč. dr. sc Vlado Mikšić istaknuo je kako je ta knjiga izuzetno značajna ne samo za povijest umjetnosti nego i za opću povijest, prikazavši značenje Riznice kao žive uspomena svih povijesnih događaja koji su pratili hrvatski narod od uspostave Zagrebačke nadbiskupije do danas.

„Ta knjiga otvara vrata Riznice na ljepši i duhovniji način – brojni ljudi koji su u Riznici bili vidjeli su i ponešto zapamtili, a sada i čitalačka publika može vidjeti koja je dubina, širina, visina, ljepota baštine Zagrebačke nadbiskupije. To je knjiga identiteta, ona nas jasno i glasno pozicionira u određene tokove. Na taj način se vidi otkuda smo, gdje smo bili, kamo pripadamo i kamo se vraćamo. Ova knjiga ruši jednu često puta kod nas uobičajenu tezu da je najbolje neke stvari sakriti, o njima ne govoriti, neka budu iza ključa i onda se njima neće ništa dogoditi. Kao da čitate knjigu Umberta Eca, Ime ruže, kao da slušate knjižničara Malahiju koji to sve želi staviti pod pojama ‘finis Africae’, i na taj način sve to sakriti. Ova knjiga brojne umjetnine itekako opet stavlja na jedno postolje i prikazuje ih“, rekao je dr. sc. Mikšić, osvrnuvši e nadalje i na kulturne institucije Zagrebačke nadbiskupije: osim Riznice, na Metropolitansku knjižnicu, Nadbiskupski i kaptolski arhiv,  Dijecezanski muzej, Metropolitansku galeriju mons. Đure Kokše. „To su nezaobilazna mjesta proučavanja povijesti ne samo sjeverozapadne Hrvatske nego i cijele Trojedinice, kao i susjednih mađarskih, slovenskih i austrijskih zemalja. Zagrebačku katedralu, koju zbog svoje oštećenosti sve češće nazivamo ranjena katedrala, uvijek iznova obasjava svoja brojna umjetnička djela i svjedoči o 800 godina povezanosti s Ugarskim kraljevstvom“, nadodavši da su brojni zagrebački biskupi svojim djelovanjem i darovima katedrali umjetnički povezali Hrvatsku s cijelom Europom i srednjoerupskim liturgijskim krugom, jer Riznica po svojim umjetninama, od 11 stoljeća do danas, spada u red najznačajnijih najljepših kulturnih stvari ovoga dijela Europe.

Interdisciplinarni pristup analizi zlatarske građe

Monografija predstavlja najreprezentativnije umjetnine od zlata, srebra i dragoga kamenja, nastale u 15. i 16. stoljeću i oblikovane u stilu kasne gotike i renesanse većinom sačuvane u Riznici Zagrebačke katedrale, drugim crkvama Zagrebačke nadbiskupije te u fundusu Muzeja za umjetnost i obrt, ističe se na web stranici Muzeja za umjetnost i obrt. Među najistaknutijima ističu se ostavštine iz posjeda zagrebačkih biskupa Osvalda Thuza, Luke Baratina i  Šimuna Erdődyja te darovi Ivaniša Korvina ali i dragocjeni reprezentativni kaleži od kojih su mnogi i radovi domaćih, zagrebačkih i hrvatskih zlatara poput kaleža u crkvi sv. Ivana u Zagrebu, u Riznici Zagrebačke katedrale te u Muzeju za umjetnost i obrt.  Vrijednošću i visokom razinom stilskog oblikovanja te povijesnim značenjem ističu se vrč i pastoral Osvalda Thuza, potom pastoral i kotlić za svetu vodu i škropilo te drugi predmeti iz ostavštine Luke Baratina te  kadionica s lađicom biskupa Šimuna Erdődyja. Posebno je značajna i  reprezentativna kasnogotička monstranca koju je Ivaniš Korvin darovao Pavlinskom samostanu u Lepoglavi. Obrađene umjetnine, a posebno one iz Riznice Zagrebačke katedrale, pripadaju najznačajnijim zlatarskim radovima  kontinentalne Hrvatske, sačuvanim iz tog razdoblja.

Interdisciplinarni pristup analizi zlatarske građe koji je autorica Arijana Koprčina sustavno provela u ovoj monografiji nije uobičajen u domaćim okvirima. Takav koncept promatranja širega konteksta zlatarskih narudžbi i naručitelja u drugoj polovici 15. i prvoj polovici 16. stoljeća, zasad najopsežniji, opisuje i vrednuje zlatarstvo gotike i renesanse kontinentalne Hrvatske. Odabrani primjerci zlatarske građe svjedoče o većem broju iznimno kvalitetnih radova koji su ostali sačuvani zahvaljujući spletu sretnih okolnosti u nesretnim vremenima. Ova je kompleksna tema znalački obrađena u svoj svojoj slojevitosti stilskih odrednica u kontekstu precizno određenog prostora Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva u doba velikih političkih previranja u kojemu nastaju najvrjednija i najzanimljivija djela, upravo ona koja čine najdragocjeniju cjelinu zlatarske baštine, u kojoj autorica Arijana Koprčina iščitava široku prihvaćenost gotike, češću pojavu simultane primjene gotičkih i renesansnih elemenata i rijetku pojavnost novoga renesansnog stila. Zlatarska građa, liturgijsko posuđe i nakit, koje su zlatari za biskupe i visoki kler izradili od zlata i srebra te ukrasili dragim kamenjem, uprizoruju vrijeme i kulturološke promjene toga kasnosrednjovjekovnog i ranomodernog doba u kojemu je Hrvatska zaustavila prodor Osmanlija prema srednjoj Europi.

Uz opsežan uvod s povijesnim i stilskim osvrtom na zlatarstvo, monografija sadržava i opsežnu katalošku obradu pedeset i tri pojedinačne umjetnine uz dopunu gemološkim determinacijama dragoga kamenja koje je proveo dipl. ing. geol. Marin Šoufek te heraldičkim determinacijama Mateje Brstilo Rešetar. Transkripcije i prijevode latinskih tekstova napravio je mr. sc. Ladislav Dobrica. Monografija je opremljena fotografijama Srećka Budeka, Vedrana Benovića i drugih autora. Urednica je Miroslava Vučić a dizajn i likovno grafičko oblikovanje potpisuju Šesnić & Turković, Andrea Šumberac, Barbara Bjeliš i Danijela Karlica Žilić.