Na proslavi su sudjelovali franjevci, rodbina, prijatelji i brojni vjernici iz Cernika i drugih dijelova Hrvatske, a pjesmom i glazbom su pratili i članovi HPD-a „Tomislav“.

Gvardijan Franjevačkog samostana fra Josip Grubišić uputio je čestitku bratu Tomislavu i zahvalio Bogu na brojnim darovima kojima je obdario zlatomisnika, a koji ih je nesebično koristio. Podsjetio je na uspostavu stalne Biblijsko-arheološke izložbe u Cerniku, njegov poklon rodnom mjestu i vjernicima, a koja je svečano otvorena 15. travnja 2005.Fra Tomislav je artefakte skupljao duže od deset godina i donio u Cernik više od 800 autentičnih predmeta s područja Bliskog istoka i Svete zemlje.

Još kao ministrant od svoje šeste godine je očito znao da će krenuti svećeničkim stopama. Neutaživ znanja o vremenu i okolnostima u kojima je Isus živio, a u isto vrijeme prožet duhovnošću i jednostavnošću, činjenice su koje su oblikovale njegovu službu.

Fra Tomislav je 1966. stupio u Franjevački red i Hrvatsku franjevačku provinciju sv. Ćirila i Metoda čije je sjedište u Zagrebu. Novicijat je završio u Cerniku, a studij filozofije na Trsatu. Teologiju je diplomirao 1974. na Katoličkome sveučilištu u Eichstättu, u Njemačkoj. Na istom je sveučilištu 1976. postigao i licencijat iz teologije, a u crkvi u Cerniku 1974. godine je zaređen za svećenika, i kako je rekao u homiliji, tada su ga kao i danas članovi njegove obitelji i prijatelji razveselili svojim dolaskom.

Fra Tomislav je rekao da se ne osjeća kao slavljenik, nego kao službenik otajstava, za što je i zaređen za svećenika prije 50 godina. Prikazao je kako se njegov život odvijao u službi Riječi Božje. Posebno je izrazio zahvalnost za milost koju mu je Gospodin dao, da je 48 ljeta smio provesti život u Isusovoj domovini, koja je za kršćane Sveta zemlja, posvećena stopama Isusa Krista.

Fra Tomislav je podsjetio kako je dospio u Svetu zemlju: „Nakon prva dva razreda srednje škole klasične gimnazije Hrvatske franjevačke provincije u Samoboru proveo sam godinu u novicijatu u samostanu u Cerniku, a zatim još dva razreda gimnazije u Zagrebu u franjevačkom samostanu na Kaptolu. Zatim prve dvije godine teološkog studija na tadašnjem Filozofskom učilištu naše provincije na Trsatu do 1971. godine. Tada su me poglavari pozvali na studij u inozemstvo, evo pokazalo se do dana današnjega. Završio sam teološki studij i diplomirao 1974. na Katoličkom teološkom fakultetu u Eichstättu u Njemačkoj. Tada sam zaređen za svećenika 11. kolovoza i tjedan dana kasnije služio sam prvu misu čega se sada spominjem. U Eichstättu sam ostao još dvije godine i položio prvi magisterij Biblijske teologije 1976. Taj je akademski titul bio potreban za dalji studij na Papinskom biblijskom institutu u Rimu gdje sam u nakani i profesora i odgojitelja imao nastaviti specijalistički studij. Kada sam od provincijala tražio odobrenje – gle čuda, on ga je odbi. Puknut ćete od smijeha kad vam kažem koje je bilo njegovo obrazloženje. Provincijal je u službenom dopisu napisao da me ne pušta, jer se u Rimu ne živi redovnički.“

No, kako je rekao fra Tomislav, Božja providnost je očito imala druge planove. „U to je vrijeme u Jeruzalemu boravio cijenjeni profesor Svetog pisma pater Cvjetko Kučar kojeg sam zamolio da mi pomogne i raspita se bih li ja mogao tamo studirati biblijske znanosti na tamošnjem Franjevačkom biblijskom institutu. Oni su me bez daljnjeg prihvatili i eto mene ovdje do danas. Najprije sam praktički ponovio magisterijski odnosno novicijatski dio studija, a onda pred Božić 1979. i doktorirao. Moji profesori su me zamolili da i ja ostanem na fakultetu kao profesor. Ja sam im odgovorio neka se oni dogovore s tada već drugim provincijalom u Zagrebu. I taj je provincijal rekao da me mogu imati kao profesora i eto tako sam ja završio u Jeruzalemu. Franjevački biblijski institut dao mi je priliku za dalju specijalizaciju i to odmah od siječnja 1980. i to baš tamo gdje sam na početku želio ići – u Rim na Papinski biblijski institut. Ali ja nisam odabrao Fakultet biblijskih znanosti jer sam to već imao, nego Fakultet za proučavanje drevnog Bliskog istoka, odnosno orijentalistike. Izabrao sam specijalizaciju iz jezika, literature i povijesti mezopotamskih civilizacija, naročito akadskog jezika, odnosno jezika starih Babilonaca i Asiraca pisanog klinopisom. U tom petogodišnjem razdoblju završio sam i drugi magisterij 1985. godine. Da shvatite o kakvom se specijalističkom studiju radi, dovoljno je reći da smo na tom fakultetu u tih pet godina bili samo dvojica redovnih studenata i 17 profesora. U isto vrijeme iznenada je na našem fakultetu u Jeruzalemu umro jedan profesor pa sam bio pozvan da odmah preuzmem njegova predavanja – od jeseni 1985. pa dosad. Napunivši 70 godina života proglašen sam profesorom emeritusom, odnosno umirovljenim profesorom, ali još uvijek predajem jer nema nikoga u franjevačkom redu tko bi me mogao zamijeniti“, rekao je fra Tomislav.

Istaknuo je kako kroz sve to vrijeme osim profesorskih znanosti, znanstvenih dužnosti, predavanja, bavljenja publikacijama, sudjelovanja u arheološkim iskopavanjima, nikada nije zaboravio vezu s Domovinom, a posebno se posvetio vođenju naših hodočasnika Isusovim stopama po Svetoj zemlji. Vodio je točno 100 grupa hodočasnika.

Premda krhkog zdravlja i pretrpljenih sedam operacija te dvadesetak boravaka u raznim bolnicama Gospodin mu je dao milost da sve to može izvršiti. „Dokad? Kako i koliko Bog da!“, zaključio je fra Tomislav.

Provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda fra Milan Krišto uputio je čestitke fra Tomislavu na zlatnom jubileju riječima: „Danas zahvaljujemo Gospodinu što ste po primjeru svetog Franje iz Asiza ušli u Red manje braće te što ste kako svećenik služili Kristu i njegovoj Crkvi“.

Uz provincijala Krištu misu su suslavili i tajnik provincije fra Mario Zubak, bivši provincijalni ministar fra Lucije Jagec, gvardijan franjevačkog samostana u Cerniku fra Josip Grubišić, braća franjevci fra Željko Paurić, fra Drago Radelić, fra Robert Perišić, fra Marijan Matijaško te fra Zdravko Jakobović, fra Tomislav Smiljanić, fra Antonio Tkalec, fra Marijan Opitz i prof. dr. fra Mario Cifrak.

Profesor Tomislav Vuk je 2006. godine odlukom Predsjednika Republike odlikovan Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića za osobite zasluge u kulturi.