Posljednji susret održan je u nedjelju 21. ožujka kod najstarije kapelice na području župe – kod kapelice na Pilju, i tom je prigodom održana pobožnost „Sati muke Gospodnje“.

Tjedno župno hodočašće, na kojem je moljen Križni put bl. Miroslava Bulešića, započelo je u župnoj crkvi Sv. Mihovila 19. veljače, a ondje je pobožnost održana i 18. ožujka. U crkvi Sv. Križa na žminjskom groblju križni put se molilo u petak 26. veljače, a u crkvi Sveta Marija Svetomore u četvrtak 4. ožujka. U petak 12. ožujka, pobožnost je održana u crkvi Sv. Bartola.

Posljednju susret, u nedjelju 21. ožujka, održan je kod kapelice na Pilju, na staroj cesti koja povezuje Žminj i selo Grizili. Premda prohladno, sunčano proljetno nedjeljno poslijepodne okupilo je više vjernika, koji su se rado odazvali pozivu župnika na sudjelovanje na toj, za sada manje poznatoj pobožnosti, „Sati muke Gospodnje“.

Nakon uvodne pjesme, u izvedbi nekolicine pjevača iz Župnog zbora sv. Mihovila, župnik Jordan Rovis obratio se s nekoliko riječi pozdrava. Kratko se osvrnuo na povijest i osnovna obilježja te 287 godina stare kapelice kraj koje su se okupili. On je predmolio pobožnost, a uz njega molitve i meditacije sučitali bračni par Diana i Eduard Erman te Irena Križanac.

Pobožnost počinje s Velikim četvrtkom kada je Isus na Posljednjoj večeri oprao učenicima noge, kao čin služenja, a završava s Isusovim pokopom. Ta je pobožnost iz 18. stoljeća, rekao je župnik u uvodnom obraćanju, te dodao da su je prvi započeli moliti Pasionisti, red čija je karizma molitva i žrtva, a na poseban način meditiranje nad Mukom Isusovom. Ona daje smisao i našim patnjama, patnja je veliko iskušenje, veliki križ, ali s Isusom možemo osmisliti svoje ljudske patnje, da nam patnja bude blagoslovljena i spasonosna, naglasio je vlč. Rovis te je pozvao okupljene da prate Muku od sata do sata. Uz svaki je sat pročitan ulomak iz Evanđelja, kratko promišljanje te prigodna molitva.

„Sati Muke Gospodnje“ su pasionska pobožnost koja prati – iz sata u sat – posljednji dan zemaljskog života Isusa Krista. Knjižica, u izdanju Zaklade Vigilare, sastoji se od kratkog uvoda, povijesti štovanja Muke Presvetog Otkupitelja te objašnjenja o načinu razmatranja Muke. U knjižici su sakupljene i pojedine misli velikana Katoličke Crkve, među njima i nekih hrvatskih svetaca i blaženika, o važnosti čašćenja Muke Gospodnje.

Kapelica na Pilju najstarija je kapelica na području te župe.  Prema natpisu na prednjoj strani, koji je uklesan na latinskom i talijanskom jeziku, potječe iz 1734. godine. Podignuta je u čast Majke Božje, četverokutne je osnove s nišom na glavnom pročelju, a ostale tri strane ukrašene su reljefima: sv. Antuna Padovanskog, motivom Raspeća te oštećenim motivom nepoznatog sveca mučenika. Jedinstvena je na Žminjštini po piramidalno oblikovanom krovu s kuglom i usađenim metalnim križem, navedeno je u monografiji „Žminjske kapelice, tihe čuvarice pučke pobožnosti“.

Inače o žminjskim kapelicama je 2018. godine vjeroučiteljica Nela Peteh, prof., objavila monografiju „Žminjske kapelice, tihe čuvarice pučke pobožnosti“ u kojoj je izvanrednim sistematskim radom dokumentirana bogata faktografija o do tada izgrađenim kapelicama. Nakon toga izdanja, župljani su dobili poticaj izgraditi ih još nekoliko, tako da je sada žminjska župa, sa svojih 123 kapelice, područje koje se može podičiti tim povijesnim bogatstvom koje itekako mnogo govori o povijesti, ali i sadašnjosti vjere u toj sredini.