ZNANSTVENI SKUP KBF-a U SPLITU: KRŠĆANSKA NADA NA POČETKU NOVOGA STOLJEĆA

ZNANSTVENI SKUP KBF-a U SPLITU:
KRŠĆANSKA NADA NA POČETKU NOVOGA STOLJEĆA

Pastoralna opredjeljenja za iskorak naše Crkve u novo tisućljeće
Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, priredio je 27. listopada znanstveni skup na temu “Kršćanska nada na početku novoga stoljeća”, na kojemu su kao predavači sudjelovali istaknuti filozofi i teolozi iz zemlje i inozemstva, dok su prof. dr. Ivan Cifrić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu i mons. dr. Salvatore R. Fisichella, pomoćni biskup Rimske biskupije, koji nisu mogli sudjelovati na skupu – poslali svoja izlaganja.
U čovjekovim temeljima prirodniji je jezik nade
U pozdravnoj riječi, rektor Svučilišta u Splitu dr. Ivo Babić istaknuo je koliko su potrebna razmišljanja teologa i filozofa u ovom vremenu vulgarnog materijalizma, u kojemu je naše društvo teško bolesno, i potrebna mu je nada i povjerenje. Saborski zastupnik Kruno Peronja, zaželjevši uspješan rad, kazao je da taj skup dolazi u pravo vrijeme i s pravom temom. Splitsko-makarski nadbiskup i metropolit dr. Marin Barišić, koji je ujedno i Veliki kancelar KBF-a, u pozdravnoj je riječi ukazao na temeljnu krizu današnjeg svijeta, koja se s jedne strane javlja kao odsutnost smisla, a s druge strane kao konkurentnost različitih ponuda smisla. Prisutan je i jedan oblik nihilizma-cinizma, što je plod sterilnosti takozvanoga narkotičkog konsumizma. Tu je i zatvoreni oblik humanizma oslonjena samo na čovjeka. Zbog toga je svijetu danas potrebniji teolog, nego ekonomist, više je potrebna nada, nego viši standard. A to je upravo uloga i poslanje Katoličkoga bogoslovnog fakulteta na našem Sveučilištu u Splitu, i unutar društva u cjelini – kazao je biskup Barišić, primijetivši kako se čini da je danas normalnije i lakše govoriti o vjeri i ljubavi, nego o nadi. Nisu li znanost, tehnika, ideologija dale i odredile jezik straha i beznađa. Je li iskonski materinski jezik današnjeg čovjeka jezik beznađa ili je to jezik nade? Nije li u čovjekovim temeljima prirodniji jezik nade – upitao je mons. Barišić, zapazivši da nam je – u svijetu zahvaćenu beznađem do te mjere da je i riječ nada zaboravljena i potisnuta – na sreću dana Radosna vijest, jezik nade. Zato je Koncil, u svojoj konstituciji “Gaudium et spes” na prvo mjesto stavio #!radost i nadu#!, a na drugo mjesto #!tjeskobu i žalost#! današnjega svijeta. Time se želi istaknuti, da ovaj naš često beznadni svijet, s Kristom, u Crkvi i po Crkvi, ima Radosnu vijest nade – zaključio je nadbiskup Barišić.
Dekan KBF-a dr. fra Luka Tomašević, pozdravljajući sudionike skupa, istaknuo je kako gubitak vjere u Božju vladavinu i u njegovu providnost unosi ogromnu dozu straha u naš svijet i u naše društvo, jer nevjera svu odgovornost za svijet, za život i za budućnost stavlja isključivo na krhka čovjekova leđa, s čime se veoma teško nositi. Premda je čovjek biće koje nastoji postići ono čemu se nada, iz svoga iskustva zna da svojim vlastitim silama ne može postići ono čemu se nada. Sama smrt ruši sve nade, te ni čitavo čovječanstvo u svome razvoju ne može pojedincu osigurati sreću kojoj se nada. Danas je nada u neograničeni napredak već sasvim nadiđena, te se takav stav smatra naivnim ostatkom vjere u fizičko-tehničke znanosti kada se vjerovalo da će se pomoću njih usrećiti čovječanstvo. Stoga, ako ljudska nada ne želi završiti u očaju, potrebno je u stvarnost unijeti transcendentalni element, koji nadilazi svijet i čovjeka, koji je kadar biti jamac ostvarivosti naše nade. Neki današnji mislioci i smatraju da je religija jedina u stanju dati pravi odgovor na pitanje ljudske nade, a II. vatikanski sabor jasno ističe da je kršćanska nada označnica “hodočasničkog Božjeg naroda” na njegovu putu prema nebeskom gradu. Kršćanska nada ne protivi se općoj ljudskoj nadi u bolji svijet preko povijesnog razvoja za boljitak čitava čovječanstva i svakog pojedinog čovjeka. Zato KBF u Splitu, potaknut zbivanjima u hrvatskom društvu i u svijetu, priređuje znanstveni skup o kršćanskoj nadi, kako bismo promicali nadu u našem vremenu previranja, pomutnje i beznađa, te kako bi Crkva mogla i trebala naviještati svoju poruku spasenja i nade današnjem čovjeku – ustvrdio je dekan Tomašević.
Metafizičko obzorje nade
Prof. dr. Pavo Barišić s Instituta za filozofiju u Zagrebu, u svom predavanju naslovljenu “Traganje za nadom u suvremenoj filozofiji”, ukazao je na idejnu pozadinu suvremene pojave, da nada od sredine 20. stoljeća sve snažnije postaje predmet filozofskih i teoloških refleksija. To nastojanje za oživljavanjem nade ne mijenja se ni s činjenicom što utopijski koncepti o ostvarenju raja na zemlji, ljudsko carstvo slobode, koje su navješćivali apologeti komunizma i mnogi drugi lažni proroci i ideolozi, nisu pokazali osobitoga uspjeha, nego su uglavnom završavali u totalitarizmu. Nada, naime, nije samo psihološka ili antropološka, nego istodobno ontološka i povijesna kategorija, ona nije samo ljudski afekt i obilježje ljudske svijesti nego i određenje zbiljnosti. Čovjek kao biće vremena okrenut je po svojoj biti budućemu, jer on je biće anticipacije. Nasuprot nihilističkom nazoru, otvara se potraga za filozofijom nade, koja nužno pretpostavlja i opstojnost vrednota, što nadilazi okvire pukoga zadanog svijeta i ukazuje na posljednji cilj, a traženje smisla nade otvara element apsoluta – zaključio je dr. Barišić.
Dr. Ivan Tadić, profesor filozofije na KBF-u u Splitu, govoreći o fenomenu i obzoru nade, istaknuo je da se nada uvijek pojavljuje tamo gdje bitak osjeća da mu nešto ili netko nedostaje, da je ugrožen, te da je upućen na neki drugi bitak. Nada je osluškivanje budućnosti koja bi se mogla dogoditi i koja se priželjkuje. Čovjek svoju nadu može temeljiti i u okvirima jednostavne refleksije, te u vjeri, koja je bitni uvjet kršćanskoj nadi. Uskrsli Isus svojim je uskrsnućem rastvorio metafizičko obzorje nade i tako kršćansku nadu zauvijek obukao u nadu vječnosti – kazao je dr. Tadić.
Dr. fra Jure Šimunović u svom je izlaganju istaknuo da se o nadi samo govori, a živi se nepovjerenje čak i među prijateljima. Ljudi osjećaju dosadu i žele pobjeći. Dijalog i zajedništvo nije moguće nametnuti, premda nam se globalizacija nameće. Kad zaboravimo te temeljne vrijednosti, na neki smo način, manje ljudi, a dijalog i zajedništvo temeljne su oznake i Presvetog Trojstva. Čovjek je satkan od odnosa, i može živjeti jedino kad uspostavi međuodnose. Istaknuo je važnost pripadanja, sigurnosti, razumijevanja, korisnosti što zatim omogućuje unutarnju sigurnost koja se onda prenosi na druge. Dijalog je prije svega ravnopravno sudjelovanje koje iziskuje povjerenje, pozitivnu zauzetost, pozitivnu ovisnost.
Kršćanska je nada Božji dar
Dr. Paul M. Zulehner, profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Beču i voditelj instituta “Pastorales Forum”, govoreći o vjerskoj praksi i strukturama crkvenoga djelovanja u zemljama Srednje i Istočne Europe, istaknuo je da je deset godina nakon preokreta u postkomunističkim tranzicijskim zemljama Istočne i Srednje Europe prisutna prilična nostalgija za komunizmom. Ona je osobito izražena kod onih koji nemaju stalna zaposlenja, dok je neznatna kod onih koji su u komunizmu bili zapostavljeni, kao primjerice vjernici. Naime, komunističko je razdoblje grubo prekinulo društveni, a time i religiozno-crkveni razvitak. Studija “Aufbruch” donosi razmjere oštećenja, a rezultati istraživanja u deset postkomunističkih zemalja (Litva, Poljska, Ukrajina, Istočna Njemačka, Češka, Slovačka, Mađarska, Rumunjska – Transilvanija, Slovenija i Hrvatska) objavljuju se u nizu od devet svezaka pod naslovom “Bog nakon komunizma”. Razlikuju se tri skupine. U zemlje, u kojima religioznost i crkvenost imaju visoku vrijednost, svrstane su: Hrvatska, Poljska, Rumunjska i Litva, dok se Slovačka, Mađarska i Slovenija nalaze u skupini zemalja sa snažnim religozno-crkvenim i ateističkim udjelom, dok je u Češkoj i u Istočnoj Njemačkoj velik ateistički udio. Istraživački projekt ne zaustavlja se samo na ispitivanju socio-religioznog stanja, niti ide samo za tim da očuva u pamćenju mnoga sjećanja na ophođenje vlastodržaca prema Crkvama i kršćanima, nego nastoji pridonijeti odgovornom repozicioniranju Crkava. Za novu društvenu prisutnost valja modificirati i crkveni unutarnji ustroj. To znači da treba poticati inteligenciju, te stvarati nove strukture za društvenu prisutnost, s posebnim naglaskom na laičke udruge, medije, obrazovanje, politiku… Cilj obnove crkvenoga unutarnjeg ustroja jest fleksibilna crkvena organizacija koja uzima u obzir ne samo koncilske smjernice nego istodobno i socio-kulturne potrebe. A obnova crkvenoga unutarnjeg ustroja čini Crkvu u postkomunističkim tranzicijskim zemljama ustrojstveno suvremenom, modernom, što znači više sudioničkom, manje usredotočenom na kler, s novom ulogom žene, samofinancirajućom, te s poosobljenom i umreženom vjerom – zaključio je dr. Zulehner.
Dr. fra Ivan Šarčević, profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu, održao je predavanje “Kršćanski razlog nade – odgovor na čovjekovo traženje smisla života”. Nakon što je spomenuo kako su naši govori unutar teološkog kruga osiromašeni tematiziranjem nade, ukazao je kako ljudsko iskustvo prolaznosti i smrti, te ljudski život ne može bez nade, bez pouzdanja i povjerenja. Iako, kršćanska nada nastupa uvijek tamo gdje su sve nade stale, vjera je ono što utemeljuje nadu, a nada je ono što ispunja vjeru. Nada počiva na vjeri, te hrani i podupire vjeru. Glavne su oznake nade povjerenje i odgovornost. Kršćanska je nada Božji dar, a u miru i nezadovoljstvu današnjice nada je smirujući element u vjeri. Ona vjeri daje snagu za djelovanje, a ljubav motivira. Goruća ljubav i kršćanska nada ne širi strah – zaključio je dr. Šarčević.
O pastoranoj praksi pred izazovom moderniteta govorio je prof. dr. Josip Baloban s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Zagrebu, pokušavajući odgovoriti na pitanje svjedoče li, i djelotvorno promiču evanđeosku poruku i spasenje, pastoralne strukture u Crkvi u Hrvata i postojeća crkvena praksa. Zaključak glasi da se u posaborskoj crkvenoj praksi u Hrvatskoj nije dogodila saborski zacrtana deklerikalizacija pastorala, te da nisu dovoljno zaživjele pastoralne strukture na župnoj, nadžupnoj, biskupijskoj i nacionalnoj razini.
Rektor Teologije u Đakovu, prof. dr. Pero Aračić govorio je o temeljnim pastoralnim opredjeljenjima za iskorak naše Crkve u novo stoljeće. Upozorio je, između ostaloga, na činjenicu da je u Hrvatskoj prvi put u njezinoj povijesti ustanovljen negativni prirodni prirast, tj. da je bilo više umrlih nego rođenih, što znači umanjivanje stanovništva između 3 i 5 tisuća stanovnika godišnje u posljednjem desetljeću.
U raspravi poslije izlaganja uglavnom su postavljana pitanja o konkretizaciji nade u pastoralnom djelovanju. Što se tiče pastoralnog rada u medijima, dr. Aračić je istaknuo da se, koliko mu je poznato, dobro radi ponegdje na regionalnoj razini, dok je na nacionalnoj razini, stanje daleko od zadovoljavajućega. Dr. Zulehner upozorio je na tendenciju da Crkva nastavi tamo gdje je komunizam stao. Treba obraditi iskustvo posljednjih pola stoljeća, te dobro upoznati sadašnje stvarno stanje u društvu, da bi Crkva znala kako u tom društvu donijeti Evanđelje ljudima. Želeći da se to dogodi Crkvi u Hrvata, podsjetio je da to ujedno znači i prihvatiti rezultate istraživanja.
Svi radovi znanstvenog skupa o kršćanskoj nadi na početku novoga stoljeća bit će objavljeni u posebnoj knjizi u izdanju “Crkve u svijetu”. Do sada su objavljeni zbornici radova svih pet održanih skupova, i svaki stoji 40 kuna, te se mogu nabaviti na adresi: Crkva u svijetu, Zrinsko-frankopanska 19, 21000 Split. (ika-mm)