Predavač je pojasnio da ga je postsinodska pobudnica pape Franje Amoris laetitia br. 84 potaknula na odabir smjera studiranja (teologija odgoja) kao i na samu temu doktorskoga rada.

U toj pobudnici u 84. odlomku Papa upozorava na lom između obitelji i društva, a samim time i između obitelji i škole. Posljedično nastaje i lom obrazovnoga saveza između društva i obitelji. Obrazovni savez omogućuje stalno praćenje rada i razvoja učenika te na taj način doprinosi boljim školskim postignućima djece kao i njihovoj psihosocijalnoj prilagodbi.

Sam je doktorski rad podijeljen u dva dijela. Prvi dio podijeljen je u tri poglavlja. Tako prvo poglavlje nastoji istaknuti važnost te teme i na glavnu problematiku vezanu uz temu, a to je činjenica da je obrazovni savez raslojavanjem društva danas upao u krizu. Također, u tome poglavlju predavač se bavio i drugim dokumentima crkvenoga učiteljstva vezanima uz pitanje obrazovanja u Crkvi.

U drugom poglavlju nastojalo se promišljati o odnosu obitelji i škole općenito u Republici Hrvatskoj, polazeći od činjenice da je hrvatsko društvo nedavno doživjelo transformaciju iz socijalističkog u demokratsko društvo. To je omogućilo i nove promjene u samome načinu obrazovnoga sustava kao i u sadržaju koji se poučava. Također, promjene su se odrazile i na mogućnosti novih odnosa između škole i obitelji učenika koji ju pohađaju preobražavajući njihov odnos iz odnosa nijeme podrške do odnosa partnerstva.

Treće poglavlje govori o obrazovnome sustavu u Republici Hrvatskoj, usmjeravajući pažnju na odnosu obitelji i katoličkih škola. Tu je ukratko predstavljen jedan povijesni presjek doprinosa Katoličke Crkve obrazovanju na hrvatskom govornom području. Na samome kraju toga poglavlja analiziran je tekst Odgojno-obrazovnoga projekta katoličkih škola u Republici Hrvatskoj izdanog od strane Nacionalnog ureda za katoličke škole.

Drugi dio rada podijeljen je u četiri poglavlja, a sastoji se od analize sociološkoga istraživanja provedenoga na uzorku od 730 ispitanika – učenika, roditelja i nastavnika u tri osnovne i sedam srednjih škola. Neka od pitanja bila su: u kojoj se mjeri i na koji način ostvaruje obrazovni savez u katoličkim školama kao i kakvo je viđenje o obrazovnom savezu uopće među ispitanicima.

U prvome su poglavlju drugoga dijela obrađeni odgovori 110 ravnatelja i nastavnika u školama. Pokazalo se da su nastavnici koji rade u osnovnim školama puno spremniji na ostvarivanje obrazovnoga saveza negoli nastavnici u srednjim školama. Veliki broj neodgovorenih pitanja dao je naslutiti da se kod većeg broja nastavnika može primijetiti određena indiferentnost. Isto tako, manji broj nastavnika ostvaruje projekte gdje bi se potaknulo ostvarivanje saveza.

Sljedeći dio istraživanja bili su odgovori roditelja. Istraživanje je pokazalo da je roditeljima nejasno ostvarivanje obrazovnog saveza, odnosno partnerstva roditelja, škole i zajednice. Rezultati ankete pokazuju da većina roditelja pripada katoličkoj vjeroispovijesti. Kao razlog izbora katoličke škole za svoje dijete, većina je roditelja navela da katolička škola ulijeva pouzdanje po pitanju moralnog odgoja djece. Ono što je još uočljivo iz odgovora roditelja jest da manje od polovice roditelja sudjeluje u inicijativama koje škola poduzima kako bi povećala međusobno partnerstvo. Kao najčešći razlog za nesudjelovanje roditelji ističu nedostatak slobodnoga vremena. Kako se sve manje ostvaruju socijalni kontakti između roditelja i učitelja, oni se sve slabije i sve površnije poznaju.

Treće poglavlje drugoga dijela rada obuhvaća istraživanje odgovora 451 učenika. Mali broj učenika navodi svoga svećenika ili vjeroučitelja kao one osobe koje imaju ključnu ulogu u odgoju i formaciji njihova načina življenja vjere. Većina učenika navodi kako je izabrala katoličku školu zbog njezina odgoja za kršćanske vrijednosti. Oko 65% učenika navodi kako je njihov razlog upisivanja katoličke škole postojanje različitih inicijativa koje ih povezuju sa Crkvom, odnosno župnom zajednicom. Oko 90% učenika izjavilo je da je zadovoljno obrazovanjem koje mu daruje škola. Trećina učenika kao nedostatak škole navodi nedostatak izvanškolskih aktivnosti. Učenici kao najveće prednosti katoličkih škola navode vjerski odgoj i brigu za okruženje u kojem uče. Polovica ispitanih učenika smatra da njihova škola puno i dosta sudjeluje u aktivnostima župe i nad/biskupije.

Posljednje poglavlje drugoga dijela rada, odnosno zaključno poglavlje, nastojalo je ponuđenim pastoralnim projektom odgovoriti na detektirane probleme iz provedene ankete. Četiri su cilja pastoralnog projekta. Prvi je cjelovita formacija ljudske osobe koja bi se trebala ostvarivati odgojem jakih identiteta ličnosti. Drugi cilj pastoralnoga projekta jest učvršćivanje i povezivanje same odgojne zajednice kroz ustanovljenje različitih udruženja njezinih sastavnica. Treći cilj je formacija djelatnika katoličkih škola, a posljednji je cilj povezivanje učenika sa udrugama i svijetom civilnoga društva.

Predavač je zaključio kako je primarna zadaća kršćanske zajednice prenošenje vjere u Isusa Krista, a vjera se prenosi odgajajući. Stoga je odgoj za vjeru i u vjeri sastavni dio poslanja Crkve. Pitanje obrazovnoga saveza je pedagoško pitanje, ali isto tako i duboko teološko pitanje jer bez zajedništva nema niti vjere niti njezina prenošenja, istaknuo je vlč. Mikulčić.

Vlč. Mikulčić je svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije, voditelj Središnjeg ureda Nadbiskupijskog pastoralnog centra i povjerenik za gradnje katoličkih škola na području nadbiskupije.