Dio svećenika Zrenjaninske biskupije bio je na svećeničkoj formaciji u Đakovu, a dio drugih koji su studirali u Mađarskoj još nikada nije bio u Đakovu. Oni koji su studirali u Đakovu ostali su u prijateljskim odnosima s nadbiskupom Hranićem, biskupom Ćurićem i drugim svećenicima kao kolegama sa studija te s nadbiskupom Marinom Srakićem kao rektorom Bogoslovnoga sjemeništa, ali poslije Domovinskog rata nisu bili u Đakovu.

Program posjeta odvijao se, stoga, „starim stazama“ i uključivao je obilazak Bogoslovnoga sjemeništa, Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Središnje nadbiskupijske i fakultetske knjižnice te novoga Arhiva kao i drugih središnjih nadbiskupijskih ustanova i Katedrale sv. Petra.

Gosti su se zadržali na zajedničkom objedu i ugodnom druženju i razgovoru sa svojim domaćinima, a u popodnevnim satima su se uputili kući pozivajući domaćine u uzvratni posjet i obećavajući da će u dogledno vrijeme ponovno doći u Đakovu u većem broju.