Blagdan je slavi na drugu nedjelju listopada, kao spomen na osuđujuću presudu kardinalu Stepincu 1946., koja je pročitana upravo na ovaj blagdan. Krašićki zatvorenik umro je dvije godine prije isteka kazne, ali je zato upravo na taj blagdan 1962. započeo najvažniji događaj Katoličke crkve u 20. stoljeću – Drugi vatikanski koncil, na kojem je sudjelovao i utemeljitelj župe na Brdima, mons. Frane Franić.

Osvrćući se na evanđeoski odlomak koji opisuje scenu pod križem, kada Marija postaje univerzalna majka svih vjernika, biskup Vidović je naglasio tri stvari. Na prvom mjestu marijansku poslušnost izraženu u njezinom ‘Fiat’. Bez obzira na okolnosti, od trenutka začeća, preko osamljenosti betlehemskog odbijanja prihvatiti je neposredno prije poroda, bijega u Egipat pred Herodom, povratka u neizvjesnost novog početka u Nazaretu, sve do susreta na križnom putu i prihvaćanja novog i drugačijeg majčinstva pod križem. „Križ je blagoslov, najljepše što nam je Bog dao, kao znak spasenja. Često na neshvatljiv način, upravo preko križa nas Bog jača, krijepi, vodi na više, povezuje međusobno i sa sobom“, naglasio je biskup Vidović.

Nastavio je tumačeći Marijino majčinsko posredništvo, očitovano u njezinom interventu u Kani. „Što god vam rekne učinite. Ona je ta koja moli, a njezina je molitva uvijek uslišana. Marija moli: Vina nemaju! Sine, nedostaje im radosti, boli ih, brak im se raspada, obitelj im je pred rasulom, ne znaju što učiniti i kako dalje“, rekao je. Opisujući vlastito djetinjstvo, koje je bilo označeno bolestima, biskup je opisao način reagiranja njegove vlastite majke: ‘Prekriži se sine i moli Gospu, a i majka će je moliti’. I uvijek je mogao zaspati. Majka je upućivala i otkrivala otajstvo Majke, zemaljska majka veličinu i prisutnost one nebeske Majke, dodao je.

Pozvao je roditelje da s djecom i za djecu mole, da početak i kraj dana bude obilježen zajedničkom molitvom, a ne neizostavnim mobitelima ili čine drugim jednako nevažnim. Na kraju, biskup je naglasio primjer roditelja koji nisu znali što sa svojim neposlušnim sinom. Nakon bezbroj ispada te poziva ravnatelja škole s posljednjim upozorenjem, tjerajući svoga sina pred sobom od škole prema kući, otac ga je putem uveo u crkvu, doveo pred Gospu i zavapio: Ne znam što ću, Majko, ni s njim ni sa sobom! Evo ti ga, tvoj je, ti ga uzmi i vodi! Događaj mu je opisao upravo taj dječak, godinama poslije, nakon što je ušao u bogosloviju, postao svećenik i u misijama bio zaređen za biskupa. Marija Majka može i hoće. I zato je svatko od nas, kao sv. Ivan pod križem, treba od tog časa uzeti k sebi, rekao je biskup.

Na kraju misnog slavlja župnik don Darko Matijević zahvalio je biskupu Vidoviću na dolasku nakon pet godina, kada je zadnji put bio na Brdima kao župnik župe Gospe od Otoka u Solinu. Čestitajući svim župljanima i gostima blagdan, župnik je pozdravio i nazočne časne sestre Družbe Marije Kraljice svijeta, sestre Službenice milosrđa – Anćele te prenio pozdrave trogirskih benediktinskih koludrica.

Također, pozdravio je prve susjede iz osnovne škole, koje je predstavljala ravnateljica Katarina Zelić, vjeroučiteljice i bivši ravnatelj Ante Kovačević. Posebno oduševljenje vjernika izazvao je svojim dolaskom ‘brđanski i splitsko-makarski patrijarh’, kako ga je nazvao biskup Vidović, prvi župnik župe na Brdima don Alojzije Bavčević. Slavlje je nastavljeno oko obiteljskog stola, gdje su se pridružili i drugi svećenici iz splitskog konkatedralnog dekanata.