U svojoj je propovijedi don Ivan govorio o zemaljskoj i nebeskoj Majci, o onoj koja najbolje štiti život, hrabri i poučava svoju djecu te ih vodi k svome Sinu, našem Spasitelju. „Danas slavimo blagdan Materinstva Blažene Djevice Marije, velikog znaka koji je promijenio povijest svijeta, žene odjevene u sunce. I ovdje na Brdima, osvrćući se oko sebe i vidjevši ovu crkvu i sve oko nje, mogu i moram uskliknuti: ‘Ona je sve napravila!’ Ona nam je pokazala put kojim nam je bilo ići, Ona nas podupire i vodi na putu prema nebu.“

U nastavku je naglasio da su dva trenutka u životu kada smo posebno potrebni ili zazivamo majku: „U djetinjstvu kada smo maleni i potrebiti pomoći te u teškim trenutcima bolesti ili patnje. Marija je pod križem stajala gotovo pa sama, jedan dječačić i par žena. Svi veliki i hrabri učenici su se razbježali i pobjegli. Kada je bilo gusto nije ih bilo. U Jeruzalemu dan i danas postoji jedan dolina, jedno mjesto kojeg se Židovi srame. To je Gehena, mjesto koje je postalo smetlište, dok je nekoć bilo mjesto žrtvenika bogu Moloku. Naime u židovskoj povijesti postoji jedan trenutak srama, kada su se odmetnuli od Jahvea i žrtvovali svoje prvorođence bogu Moloku. I mi danas žrtvujemo svoju djecu, raznim bogovima, bogovima prava na izbor, bogovima moga pravca, bogovima moga novca i vremena. I u našem gradu jako zaudaraju Gehene gdje se žrtvuje život. I do nas vjernika dopire taj neugodan miris. Samo što mi se čini da smo na tim mjestima križnih putova brojnih žena ostavili Majku samu, da stoji i da prima tu nevino ubijenu djecu, kao što je bio nevin i njezin Sin.“

Osvrnuo se na epidemiološke mjere kazavši: „Dok ovih dana kukamo o maskama, novim mjerama i bavimo se teorijama zavjere, postoji jedna kategorija ljudi koji su zaboravljeni. Kažu da vojnici i umirući u posljednjim trenutcima zazivaju svoju majku. Danas su naše bolnice pune, ne ljudi koji su pod virusom već onih koji su bolesni. Kod njih se ne može. Oni su sami. Oni koji su na intenzivnoj oni ne mogu imati i mobitel. Umiru sami. Opet nas nema. Samo je Majka tamo, stoji i moli, tješi i hrabri.“ Upitavši: Što možemo učiniti za tu braću i sestre? – odgovorio je da je ljubav kreativna te da onaj koji je bolestan i u patnji ne treba naše riječi nego prisutnost.  “Nedavno sam bio u bolnici na odjelu gdje se nalazio čovjek od pedeset godina koji je umirao. Tumor koji je bio uzeo cijelo tijelo. Kad sam mu pristupio vidjevši izraz moga lica, i možda da nisam znao što reći u tome trenutku, rekao mi je nemojte ništa govoriti. Pomislio sam otići. On me je uhvatio za ruku i rekao: „Ali nemojte ići“! I stajao sam tamo sat vremena na tome krevetu uz toga čovjeka kao da stojim sat vremena ispred Presvetog. Eto stava s kojim trebamo pristupiti križu. U tišini i s osjećajima da su riječi nepotrebne“, podijelio je don Ivan svoje iskustvo s nazočnim vjernicima.

Nadalje je istaknuo da danas oskudijevamo nadanjima i trpimo duboku krizu priželjkivanja. „Zasićeni smo tisućama nasrtljivih nadomjestaka koji nas žele zasititi, žele dati krivi smisao našem životu tako da više ne očekujemo ni ono vječna obećanja spasenja. Marija je pravi primjer kako je važno znati iščekivati.“ U tom je svjetlu uputio Majci Mariji molitvu da podigne umorne, utješi žalosne. „Sveta Marijo, majko i nado naša, utješi bol majki zbog njihovih sinova i kćeri koji su otišli od kuće da se više nikada ne vrate ili su nestali u nekoj od životnih oluji te ih više nema. Ispuni šutnju mnogih koji pate jer smo se ponijeli ružno, nedostojno čovjeka i brata. Ispuni sve naše praznine koje smo si prouzrokovali krivim i tvrdoglavim odlukama ne pokušavajući oslušnuti Božju volju. Sveta Marijo majko naša, podari nam budan duh kako se više ne bi osjećali djeca sutona, zalaska sunca već proroci zore. Stražo jutarnja, probudi nam u srcu vatrenu želju mladih naraštaja, da ih ponesemo svijetu koji se osjeća star. Nasuprot promjenama, koji se događaju u našem gradu, Domovini i svijetu udjeli nam da na koži osjetimo ježure novih početaka. Daj nam da shvatimo kako nije dosta primiti već treba iščekivati. Iščekivanje jest znak nadanja.“

Na kraju mise, riječ zahvale uputio je župnik don Darko Matijević prije svega prenijevši pozdrave splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića. Uz predvoditelju slavlja posebnu zahvalu uputio je klapi HRM-e Sveti Juraj, koji su svojom pjesmom uzveličali slavlje. „Zahvaljujem u ime svih nas na svemu što činite za Crkvu i Domovinu, svojim radom, svjedočanstvom – a jedno i drugo je pretočeno u vašu pjesmu. Svjedoci smo da samo ono što je jako i moćno, istovremeno može biti i nježno. Na poseban način za i poslije Domovinskog rata, iz kojega smo svi mi – kao slobodan i ponosan narod – izrasli, osvjedočili smo se u istovremenu hrabrost hrvatskog čovjeka i vojnika i nježnu ljubav prema obitelji, Crkvi i Domovinu, što se životima branilo.“ Misi je nazočio predsjednik Vijeća gradskog kotara Brda Ivan Vukorepa i ravnateljica OŠ Brda Katarina Zelić s kojima župa ostvaruje izvrsnu suradnju na dobrobit djece i obitelji. Na kraju misnoga slavlja mornarička klapa izvela je hrvatsku himnu „Lijepa naša“ te nekoliko domoljubnih pjesama.

Župa danas ima oko 7000 stanovnika. Posjet vjeronauku, koji je od prvog razreda osnovne škole do radne i studentske mladeži, veći je od 90%. Aktivni su pjevački zborovi. Kroz tri zbora djeluje veliki župni pjevački zbor, zatim zbor mladih i dječji zbor. Brojni su ministranti, a župa ima i jednoga bogoslova Petra Paradžika, studenta 4. godine KBF u Splitu. Župa Materinstva Blažene Djevice Marije nalazi se u istočnom dijelu grada Splita. Smještena je u Konkatedralnom dekanatu, a posvećena Materinstvu Blažene Djevice Marije i apostolu Ivanu. Materinstvo BDM slavi se na drugu nedjelju listopada, kada je započeo Drugi vatikanski koncil, na kojem je sudjelovao i pokojni nadbiskup Frane Franić, koji je posvetio župu upravo tom događaju. Iz novije povijesti zanimljivo je da je na blagdan Materinstva Blažene Djevice Marije 1946. kardinalu Stepincu pročitana presuda. Sveti Ivan apostol je suzaštitnik župe, jer su tri susjedne župe posvećene ostaloj trojici evanđelista: Sveti Marko – Neslanovac, Sveti Luka – Kocunar i Sveti Matej – Ravne Njive. Crkva je posvećena 1. lipnja 2013. godine.