Danas slavimo vanjsku proslavu, blagdan jednog poniznog malenog sveca, koji svojom poniznošću stvara prostor u kojem se iščitava veličanstvenost euharistije, euharistijskog Krista. Za sve postoji razlog ali i poruka, zašto je ovdje sagrađena kapelica sv. Paškalu. Siguran sam, da jedan od najvećih razloga jest, što je sv. Paškal zaštitnik euharistijskih djelovanja, naglasio je fra Josip u homiliji.

Moramo biti svjesni, da su mnoga velika svetišta koja volimo posjećivati, koja su nam važna, vrijedna, u koja ćemo rado otići, postala hodočasnička – kad  su bila ispunjena domaćim stanovništvom, kad su ti domaći osjetili da je to mjesto vrijedno našeg vremena, odricanja, naše  potrebe osobnog obraćenja, našeg iskoraka, napomenuo je.

Postoji jedan detalj iz života sv. Paškala, nastavio je fra Josip; nosio je štap na kojem bi bio urezan križ. Kada bi nekad hodio, a znali su ga poslati s razlogom na nesigurna, velika putovanja, iako je bio samo brat laik, onda bi, kad bi bio umoran, znao zabosti taj štap, kleknuti ispred njega, i to mjesto je za njega bilo svetište, mjesto odmora u krilu Božjem, mjesto u kojem je osjećao zagrljaj nebeske Majke. Dvije  velike stvari koje su mu uvijek bile pred očima je vrijednost euharistije u vrijeme kada se euharistija gazila na različite načine i vrijednost BDM kada se ona odbacivala i  nazivala mnogim i pogrdnim imenima. Paškalov preokret je stvarao oazu u kojem je on osjećao prisutnost Božju, i prisutnost BDM, i to je davao savjet drugima, istaknuo je propovjednik.

„Ovo mjesto može neki bogati donator, država ili ne znam tko, svojom izdašnom financijom  riješiti, praktično u mjesec dana, ali to nam  ne treba! Ovo mjesto, treba opet naše žuljave ruke, koje će se sklopiti i uputiti molitva svetom Paškalu, ne samo  da se lijepo mjesto sredi, kao što su se sredila mnoga mjesta, nego da ovo  mjesto postane izvor u kojem nam Paškal svojim životom šapće“, rekao je fra Josip.

Mi, svećenici, ne trebamo vanjske pohvale, nama puno  više znači, kada netko od vas pokuca i kaže “‘ajmo radit, ne samo sređivati vanjsko, nego i sređivati unutarnje”. Nemojte tražiti alternativu, pomišljajući da je netko možda mudriji, pametniji i pobožniji od nas, nego zabodimo štap svoje osobnosti i dozvolimo da se u tom štapu Bog nastani a taj štap može biti kapelica, crkva, svetište, može biti mjesto u kojem Bog prebiva. Jednog dana, kao ja iz svoje, tako i fra Kristijan iz vaše župe ćemo otići, jer to je naš život, kako neki kažu – naša kuća je kuća putujuća. Nemojte, da, kad dođe novi svećenik, opet zbog nekog razloga, ovo mjesto  izgubi svetost, izgubi  vašu prisutnost, izgubi vrijednost nešto učiniti, jer svećenik može pozvati – netko će ga poslušati i ići za njim, a svećenik može i kao glas u pustinji vikati i samo čuti  jeku u onolikoj mjeri koliko u vašem srcu se čuje odgovor, evo me … U tolikoj mjeri će župa biti sređena, a iznad svega Bogu posvećena, poručio je vjernicima fra Josip Repeša, te molio Božji blagoslov i za polja.

„Izrecite pred ovom kapelom zahvalu i zahtjev da Bog blagoslovi, da sv. Paškal blagoslovi našu zemlju po našem radu, po našim riječima, po riječima koje budu riječi blagoslova“, rekao je suslavitelj domaći župnik fra Kristijan Perković na kraju mise, te pozvao vjernike na slavlje koje je potom nastavljeno ispred stare škole uz program  KUD-a „Dikovača“ iz Zmijavaca, guslara Vinka Štrbića i „Pučkih pivača Gospe Fatimske“ iz Stabline.