Iako na području župe Stara Rijeka stalno živi tek 60 vjernika, ovogodišnja proslava je, unatoč restrikcijama vezanima uz pandemiju koronavirusa i ograničenim mogućnostima kretanja po cijelom svijetu, gdje se nalaze raseljeni župljani, okupila oko 200 vjernika.

Svečano misno slavlje predvodio je vlč. dr. sc. Hrvoje Kalem, profesor fundamentalne teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Sarajevu. Uz domaćeg župnika vlč. Borisa Ljevaka, koncelebrirali su još vlč. Zlatko Matić, župnik župa Ljubija i Ravska te fra Ivica Matić, župnik župe Sanski Most.

U homiliji vlč. Hrvoje naglasio je da su sveti Joakim i Ana primjer kako Bog ostvaruje svoj plan spasenja tiho i nenametljivo, a opet u snazi i moći. Ono što je u ljudskim očima neznatno, prokleto, neplodno i izgleda kao ostavljeno od Boga, u Božjim očima je važno, blagoslovljeno, Bogu drago, te donosi stostruki rod. Primjer i život svete Ane i svetoga Joakima je poziv da stvari i život gledamo Božjom, a ne ljudskom logikom. To je zadaća onih koji se uzdaju u Gospodina i koji s njime grade.

Propovjednik je posebno istaknuo da su sveti Joakim i Ana bili djed i baka Spasitelja svijeta, te je u tom kontekstu podsjetio na važnu ulogu baka i djedova u prenošenju i oblikovanju vjere, naglašavajući kako smo svi na neki način primili vjeru ne samo od svojih roditelja, nego i od baka i djedova. Bake i djedovi jesu i uvijek mogu biti oslonci u ovome svijetu koji bezglavo juri bez ikakva oslonca i sigurnog temelja. Njihov život i njihova dob su primjer da ipak treba malo usporiti u jurnjavi za prolaznim probitkom. Bake i djedovi mogu nam i trebaju biti sigurno utočište u ovozemaljskom prolaznom životu. U njima možemo vidjeti ljude koji pobuđuju nadu i koji su uvijek dostupni, za razliku od mnogih drugih koji su najčešće nedostupni, jer su se posvetili virtualnom, a ne realnom svijetu.

Starije je potaknuo da ne gledaju na svoju starost kao na nužno zlo i na prokletstvo, jer je starost u Božjem promislu kao i svaki drugi period ljudskog života. Istinski ponizna starost može biti svjedočanstvo o ustrajnosti, strpljivosti i mudrosti, a druge može potaknuti na smislenost i hrabrost življenja.

Na koncu euharistijskog slavlja, župnik Boris izmolio je molitvu za sve hodočasnike i njihove potrebe te pozvao vjernike da nikada ne zaborave na svoje podrijetlo i na one od kojih su primili vjeru u baštinu. Nakon euharistijskog slavlja, na poticaj i uz organizaciju župnika i njegovih župljana, druženje je nastavljeno u dvorištu župe.