U koncelebraciji su bili župnik don Šimun Doljanin, don Roko Celent i don Renato Mrčela. Misno slavlje je posluživanjem oltarskoga stola uveličao Nadbiskupov tajnik đakon don Nikola Šakić, a pjesmom ga je obogatio župni zbor.

Osvrćući se u prigodnoj homiliji na povijest župe, nadbiskup Barišić je istaknuo kako je u adventu 1994. godine osnovana župa koja je svoje početke imala u baraci. „Baraku nam je darovao Caritas iz Venecije te je ona bila blagoslov za našu župu. No, s obzirom na veliku povezanost vjernika koji su živjeli poput jedne obitelji pastoralne potrebe su zahtijevale gradnju nove crkve. U novoj crkvi smo misu počeli slaviti 2003. godine, a 2005. godine crkva je posvećena. Mnogi od vas su u ovoj župi primili svete sakramente i ugradili svoj osobni život u njezin povijesni i kršćanski rast“, ustvrdio je mons. Barišić.

Govoreći o liturgijskom tekstu proroka Izaije, naglasio je kako Gospodin potiče Ahaza da mu se otvori te nadvlada svoju samodostatnost. „Ahaz to odbija učiniti. On ustraje u svojoj štetnoj autonomnosti oslanjajući se na gospodare i kraljeve ovoga svijeta. Bez obzira na Ahazovu tvrdokornost, Gospodin ostaje vjeran što nam potvrđuje i sam prorok Izaija naviještajući rođenje Emanuela“, nastavio je.

U nastavku homilije, Nadbiskup je pojasnio kako Pavao u svom govoru o rođenju ističe da je Isus rođen od Davida po tijelu, ali snagom Duha Božjega, dodajući kako je i evanđelje četvrte nedjelje došašća usmjereno na Kristovo rođenje. „Čekajući rođenje Spasitelja o kojem nam govore današnja liturgijska čitanja trebali bismo se pripremiti na pravi način, otvarajući svoje srce Njegovoj ljubavi. Nažalost, i mi smo često slični Ahazu, stavljajući Gospodina na periferiju ne dopuštamo mu oblikovanje našeg života. Ne povjeravamo mu se i ostajemo zatvoreni u svojoj samodostatnosti. Na taj nam se način može dogoditi da u vremenu adventa pripremamo samo vanjštinu koja je važna, ali ostaje prazna ako ne dođe do osobnog susreta s jednim smislom adventa, Kristom Gospodinom, Emanuelom – Bogom s nama“, dodao je, rekavši kako ne trebamo težiti trenutačnom i brzom ostvarenju životne sreće. „Sreća se ostvaruje žrtvenom ustrajnošću koja nadilazi trenutačna zadovoljstva ovoga svijeta“, konstatirao je.

Tumačeći dimenziju odnosa naših osobnih snova i Božje volje za naš život, mons. Barišić je vjernicima predočio život sv. Josipa, kazavši: „Sveti Josip je sigurno imao svoje vlastite snove. U evanđelju smo čuli kako je dostojanstveno želio napustiti Mariju jer se osjećao prevarenim. No, njegove želje nisu bile usklađene s Božjim planom za njega. Bog se objavljuje Josipu koji nakon susreta s Njim otvara svoje srce za Njegovu volju te ostaje uz Mariju. Kada svoje snove i planove uskladimo s Njegovom voljom, postat ćemo sposobni za očinstvo po uzoru na sv. Josipa. On, iako nije bio Kristov biološki otac, postaje Njegov duhovni otac koji brine i skrbi za njega. I danas nam trebaju takvi kršćanski očevi koji će autentično brinuti za svoju djecu i obitelj“, zaključio je.

Nakon homilije Nadbiskup je krstio malenoga Ivana Emanuela, četvrto dijete u obitelji Dragana i Andree Vujčić.
Na kraju euharistijskog slavlja župnik don Šimun zahvalio je Ocu nadbiskupu na dolasku i pastirskoj pratnji te svima koji su svojim radom doprinijeli proslavi župne obljetnice. Zatim je nadbiskup Barišić obitelji Vujčić udijelio knjigu s posvetom, osobno pismo, krunice, medaljice i novčani poticaj, dar kojim Splitsko-makarska nadbiskupija izražava podršku obiteljima s četvero i više djece.

Župa se za proslavu obljetnice pripremala trodnevnicom koju su predvodili don Alojzije Bavčević, don Ivan Matković i don Carlos Taborda.