Radni dio stručnog vijeća kojem se odazvalo 33 vjeroučitelja vodila je voditeljica stručnog vijeća Gordana Bertović. Susret je počeo molitvom, a potom je riječi pozdrava uputio predstojnik Katehetskog ureda Nikola Turkalj koji je ujedno prenio obavijesti iz Katehetskog ureda i zamolio vjeroučitelje za pomoć u organizaciji nadolazećeg slavlja biskupskog ređenja mons. Marka Mede. Prvo predavanje pod naslovom „Suosjećanje i samosuosjećanje u nastavnom procesu“ održao je profesor na Katoličkome bogoslovnom fakultetu u Đakovu dr. sc. Josip Bošnjaković. Suosjećanje je međusobna povezanost pet elemenata: prepoznati patnju, razumijevati univerzalnost ljudske patnje, biti empatičan i povezati se s nevoljom, tolerirati negativne emocije koje se pojavljuju kao odgovor pomaganja osobi koja pati i motivacija djelovati kako bi se ublažila/olakšala patnja druge osobe. Čovjek koji suosjeća donosi dobrobit osobi s kojom suosjeća i samom sebi. Samosuosjećanje nije ništa drugo nego biti suosjećajan prema samom sebi, odnosno: biti ljubazan i razumijevati samog sebe u trenucima patnje i pogrešaka, promatrati vlastito iskustvo kao dio šireg ljudskog iskustva te podnositi vlastite bolne misli i osjećaje u punoj svijesti.

U nastavku je vjeroučiteljica Gordana Bertović održala predavanje „Školski vjeronauk i nove generacije“, na koje se nadovezala vjeroučiteljica Ana Tomljanović predavanjem „Vjerska pouka novih generacija: Izazovi i primjeri dobre prakse“. Vjeroučitelj Franje Puškarić održao je predavanje „Korelacija Vjeronauka i drugih nastavnih predmeta“, nakon čega je vjeroučiteljica Andreja Jurčević izložila primjere dobre prakse kroz predavanje „Kako motivirati učenike da se uspješno likovno izraze u nastavi vjeronauka“. Na kraju je viši savjetnik Tomislav Tomasić govorio o stručnim ispitima i napredovanju vjeroučitelja.

Uslijedile su duhovne vježbe za vjeroučitelje koje je vodio dr. Bošnjaković. U prvom razmatranju „Darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem će nas pohoditi mlado Sunce s visine“ govorio je o suosjećanju i ljubavi navodeći i analizirajući nekoliko biblijskih tekstova koji govore o toj tematici, primjerice susret anđela i sluškinje Hagare, Pjesme nad pjesmama, Knjige Izlaska (nevolje izraelskog naroda u Egiptu) i na koncu citat iz Lukina evanđelja, naveden u naslovu razmatranja. Uslijedili su pobožnost krunice i euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Josipa, a potom molitva Večernje.

Drugog dana, nakon molitve Jutarnje, profesor Bošnjaković održao je razmatranje „Sveopći, svevremenski i razumljiv primjer čovjeka suosjećajnog srca“, navodeći deset zapovijedi srca koje se mogu iščitati iz Isusove prispodobe o Milosrdnom Samarijancu: dođe do njega, vidje ga, sažali se, pa mu pristupi, povije rane, zalivši ih uljem i vinom, posadi na svoje živinče, odvede ga u gostinjac, pobrinu se za nj, sutradan izvadi dva denara. U drugom razmatranju „Vjerodostojna je, pomno ispitana, i na temelju očevidaca i sluga Riječi, prispodoba o ocu koji suosjeća“ voditelj vježbi protumačio je tri prispodobe o milosrđu u Lukinom evanđelju: o izgubljenoj i nađenoj ovci, izgubljenoj i nađenoj drahmi te o izgubljenom i nađenom sinu, odnosno milosrdnom ocu. Treće razmatranje bilo je posvećeno euharistiji kao najvećem izrazu Božjeg milosrđa i suosjećanja prema čovjeku. Duhovne vježbe završile su euharistijskim slavljem, riječima zahvale i zajedničkom fotografijom.