Proslava je započela na dramaljskoj Kalvariji, gdje je  nadbiskup blagoslovio obnovljenu kapelu, šest restauriranih kipova i tri drvena križa. Posebnu vrijednost ovim kipovima daje činjenica da su izrađeni u prirodnoj veličini, uz očuvanje autentičnog oblika i izgleda, što ih čini rijetkim primjerima sakralne umjetnosti.

Okupljenim vjernicima nadbiskup Uzinić je poručio da žive logiku križa: logiku služenja, opraštanja, okretanja drugog obraza, logiku oprosta. „Pokušajmo živjeti tu logiku koja je sažeta u rečenici koju je Isus rekao svojim učenicima kada im je prvi put navijestio da će podnijeti muku: ‘Tko želi biti moj učenik, neka uzme svoj križ i ide za mnom.’ Križ i Uskrs čine jedinstvo u Isusovu slučaju, a ako živimo logikom križa, i mi ćemo suuskrsnuti“, poručio je nadbiskup Uzinić.

Nakon blagoslova, održana je procesija od Kalvarije do župne crkve Sv. Jelene djevice i mučenice, u kojoj je slavljena misa koju je predslavio nadbiskup Uzinić. Koncelebrirao je generalni vikar Riječke nadbiskupije Mario Tomljanović i svećenici Crikveničkog dekanata. Čestitajući župljanima svetkovinu njihove nebeske zaštitnice, nadbiskup je posebno istaknuo radost zbog zajedništva svećenika toga dekanata, koji se u lijepom broju okupljaju na misama u župama toga kraja.

Propovijed je započeo osvrtom na silazak s dramaljske Kalvarije do župne crkve, rekavši da se, kao što križ vodi k uskrsnuću, tako i naše slavlje od otajstva križa nastavlja u otajstvu pobjede. O toj pobjedi svjedoči i sveta Jelena, koja je svojim životom nasljedovala Isusa i živi u zajedništvu s njime. Ta svetost je i naš put.

Govoreći o Božjoj ljubavi, o kojoj piše evanđelist Ivan (Iv 15,9-11), nadbiskup je naglasio da je križ najbolji znak te ljubavi, dok je Isusovo uskrsnuće njezina nužnost. „Biti ljubljen i ljubiti – to su najdublje i najvažnije težnje svakog ljudskog bića, bilo u odnosu prema Bogu, bilo u odnosu jednih prema drugima. Kada nismo ljubljeni ili ne uspijevamo ljubiti, to u nama izaziva duboku bol, koja može prerasti u depresiju ili osjećaj napuštenosti. Zato razumijemo Isusovu žarku molitvu u trenucima kada je osjećao da će biti ostavljen i sam.“

Isus zato upućuje poziv svojim učenicima, tada i danas: „Ostanite u mojoj ljubavi.“ Nadbiskup Uzinić je dodao da je Isus imao potrebu protumačiti savršenstvo te ljubavi, pozivajući: „Kao što je Otac ljubio mene, tako sam i ja vas ljubio.“ Ta se ljubav preko Sina u Duhu Svetom daruje nama – dar koji nas poziva na radost, jer nas je Bog stvorio da bismo bili radosni. Ta ljubav uvjetovana je zajedništvom s Isusom. U njoj je unutarnja snaga koja nam omogućuje čuvati njegove zapovijedi.

U nastavku je protumačio da evanđelist Ivan ne ponavlja bez razloga riječ „ostati“. To čini nakon govora u dvorani Posljednje večere. Učenici tada nisu ostali – razbježali su se. Ostao je samo učenik kojega je Isus ljubio. U tom učeniku možemo prepoznati sebe, ali i druge. Ostali su oni koji su na Isusovu ljubav odgovorili ljubavlju. Prva Crkva bila je obilježena upravo onima koji su ostali s Isusom i time pokazivali da su njegovi. Takva je bila i sv. Jelena – svojom svetošću, djevičanstvom i mučeništvom.

Djevičanstvo je bio odabir potpunog predanja Isusu, a mučeništvo znak potpune vjernosti Kristu do kraja. Isus je rekao da nema veće ljubavi od one ‘dati život za drugoga’. On je to učinio, a oni koji su ga slijedili poznati su nam danas kao mučenici. Djevičanstvo i mučeništvo znače potpuno predanje sebe – tako da prestajemo postojati mi, a ostaje samo Krist. Takvo što moguće je i danas, rekao je Uzinić.

Onima koji su odabrali duhovni poziv, to uključuje i poziv na djevičanstvo – potpuno predanje Isusu. Ne živimo u vremenu i prostoru gdje se vjeru često svjedoči mučeništvom, iako i danas ima onih koji su zbog vjere progonjeni i ubijeni. No to nije poziv za većinu kršćana. Većini nije dano da žive u celibatu ili da životom svjedoče do smrti, ali su svi pozvani ostati s Isusom – ustrajno, vjerno i s povjerenjem u Božju ljubav, osobito u odnosima s drugima, napose onima najpotrebnijima.

Nadbiskup je u nastavku podsjetio na riječi pape Lava XIV., koji je govoreći o mučeništvu sv. Ignacija Antiohijskog, rekao da su svi koji imaju poziv služenja u Crkvi pozvani „nestati kako bi ostao Krist, umanjiti se da bi on bio poznat i proslavljen“. To je poziv ne samo nekim kršćanima, nego svima nama. Biti kršćanin znači dopustiti Kristu da bude vidljiv u nama – u našim djelima i izborima. Osobito to znači, kada biramo između različitih „ljubavi“, uvijek izabrati njegovu ljubav.

Nadbiskup Uzinić je spomenuo i riječi blagopokojnog pape Franje, koji je, tumačeći to evanđelje, upozorio kako nam se danas nude mnoge „ljubavi“ – ljubav prema novcu, taštini, oholosti, moći, čak i po cijenu nepravde. No, to nisu Isusove ljubavi. Isus nas poziva da ostanemo u njegovoj ljubavi – ljubavi koja se priginje nad druge, koja služi i daje sebe za druge. „Nije lako živjeti takvu ljubav, a još je teže ustrajati u njoj“, istaknuo je nadbiskup. Zato svjedočimo brojnim rastavama, napuštanju svećeničkih i redovničkih poziva. Živimo u vremenu površnosti i nestalnosti, u kojem je teško održati trajne odnose. No, Isus nas poziva na trajnost i vjernost, da budemo s njim – ne samo radi onoga što činimo, nego da uistinu budemo s njim. Tada naš život donosi plod – ne zato što činimo više, nego jer to činimo s njim i u njemu, na najbolji mogući način, dajući pun smisao svemu što činimo.

Na kraju propovijedi nadbiskup je citirao svetu Tereziju od Djeteta Isusa, poručujući da i u današnjem svijetu nestalnosti i površnosti znamo izabrati pravu ljubav – i ustrajati u njoj. Takva duša, koja je znala izabrati pravu ljubav, bila je i sv. Jelena djevica i mučenica.