Ovo svetište nalazi se na 1790 metara nadmorske visine, a okružuju ga veličanstveni alpski vrhunci. Osim što je posebno po svojoj ljepoti, posebno je i po tome što se nalazi na tromeđi Italije, Austrije i Slovenije, nedaleko grada Tarvisia. To je ujedno i mjesto gdje se susreću tri velike europske etničke skupine: germanska, romanska i slavenska. Početkom 30-ih godina prošlog stoljeća, kada su Europu počela potresati neprijateljstva među narodima i razdvajati ideološke ideje, Lambert Ehrlich, jedan od tadašnjih duhovnika u Svetištu, rekao je: „…Ovdje nismo ujedinjeni slučajno, nego Božjom voljom… Hodajući ovom svetom planinom, dolaze u kontakt tri osnovne europske etničke skupine… Naši preci bili su mnogo mudriji od generala i političara. Umjesto granice, na ovom otoku triju naroda, izgradili su crkvu. Ovo je jedina granica u Europi koja ne razdvaja narode, nego ih ujedinjuje… Ovo je Božja volja!“

Povijest Svetišta seže u 1360. godinu. Prema tradiciji, jedan pastir iz mjesta Camporosso pasao je ovce na Lussariu te ih je izgubio. Ubrzo ih je pronašao kako kleče oko jednog crnogoričnog grma. Začuđen, uočio je da se u sredini grma nalazi kip Bogorodice s Djetetom. Odnio je kip župniku u Camporosso, no sljedećeg jutra on je opet bio na planini. To se ponovilo još jednom, a onda je župnik obavijestio mjesnog biskupa, koji je odredio da se na tom mjestu sagradi kapela. Te prvotne kapele više nema, a današnja crkva potječe iz 1500. godine. Od tada se rijeke hodočasnika slijevaju na ovo sveto mjesto, koje uz svoju povijesnu i duhovnu vrijednost nudi i prekrasne poglede na okolne alpske vrhunce. 2010. proslavljena je 650. obljetnica Svetišta.

Svetište je specifično i po tome što hodočasnici do njega mogu doći jedino pješice ili žičarom. Tako su se i rudarski hodočasnici podijelili u dvije skupine. Oni s nešto boljom kondicijskom spremom zaputili su se pješice hodočasničkim putem od Camporrosa na uspon u trajanju od oko dva i pol do tri sata. Ostali su pristigli žičarom te su se, u iščekivanju pješaka, posvetili osobnoj molitvi, šetnji okolnim livadama i sl. Svi zajedno okupili su se na misi koju je predvodio vlč. Banfić, a pjevanjem ju je uzveličao dio župnog zbora mladih „Zvuci vjere“. Na početku mise, upravitelj Svetišta, isusovac p. Peter Lach, zaželio je hodočasnicima dobrodošlicu i rekao nekoliko riječi o Svetištu.