Središnje misno slavlje predvodio je kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. dr. Juraj Batelja u koncelebraciji s domaćim župnikom vlč. Vinkom Tomićem, dekanom Remetskoga dekanata preč. fra Brankom Lipšom, OFMCap, i sa svećenicima Remetskoga dekanata. Pjevao je župni mješoviti zbor pod ravnanjem dirigenta mo Josipa Degl’Ivellia i uz pratnju na orguljama Nikole Sebastijana Jambrošića. Ceremonijar svečanog liturgijskog slavlja bio je domaći župni vikar Mario Dukić.
Na početku homilije mons. Batelja postavio je pitanje: „ Kako možemo častiti onoga koji je progonio vjernike u Krista Isusa, u okove ih bacao i predavao?“ Odgovor na to pitanje odgovor je samog svetog Pavla koji kaže: „Susreo sam Krista Uskrsloga. On je promijenio smisao mog života“. Iz prvog čitanja Djela apostolskih istaknuo je ulogu Ananije, posrednika Božjega, koji je Savlu protumačio značenje svjetla koje ga je proželo. Razotkrio mu je Božju nakanu s njim da od tog događaja bude svjetlo Gospodina Isusa Krista, a ne pobornik ljudskih umovanja, da bude svjedokom onoga što je vidio i čuo. Nestalo je u tren u Pavla sve što je do tad činio, a nastalo je nešto od čega se živi i druge usrećuje. Postao je Kristov do te mjere da kliče: „ Ne živim više ja, nego Krist živi u meni“. Iz toga proizlazi pitanje tko su danas posrednici Božji koji će nam omogućiti razabrati sjaj Božjega svjetla, Ananije našeg doba? To su svakako roditelji svojoj djeci, djedovi, bake, profesori, učitelji, katehete.

Mons. Batelja istaknuo je važnu ulogu hrvatskog Ananije, blaženog Alojzija Stepinca, koji je otkrivao bezbožnu ideologiju svojih mučitelja i diktatorske vlasti, a umro je hrabro poput sv. Pavla. Sv. Pavla su njegov žar, fizičke predispozicije, govorničke sposobnosti i neumorna djelatnost stavile na raspolaganje da se Isus naviješta svemu stvorenju. Pavlovo obraćenje, potaknuto Božjim pomilovanjem, nije plod njegovih razumskih promišljanja, nego Božje inicijative, djelovanja, ljubavi i milosrđa. Pavlova drama je drama suvremenog čovjeka koja je nama uvjetovana raznim ideologijama koje naglašavaju samo materijalni vid života, samo ono što nama ovaj tren koristi. Što nas dovodi do nesposobnosti slušanja i razumijevanja drugoga, nesposobnosti vidanja rana ranjenome i pohoda bolesnika. Kroz to se odbacuje Božja milost i inicijativa, a ustraje se u nevjeri. Savao je postao Pavao kada je nadvladao vlastitu slabost i priznao da je slab, da je grešan i da je Krist njegovo sve, protumačio je.

Mons. Batelja je potaknuo vjernike da se upitaju što je u njima slično ili različito od Pavlovog iskustva? Kako i na koji način je Isus odrednica za prepoznavanje: „Tko sam, što sam, odakle sam, kamo idem i zašto živim?“. Pavao je shvatio da je temeljni čovjekov, a i njegov grijeh nepriznavanje Boga i nepriznavanje da je čovjek plod njegove ljubavi. Pavao zato započinje put obraćenja, pokore, novoga života. Postaje članom prve Crkve za koju shvaća da nije ljudska nego božanska ustanova i zato joj služi u suzama. Sv. Pavao u potpunosti s Isusom živi, umire, ali i s njim uskrsava. Njegove riječi oblikovale su i propovjedničku strukturu blaženog Stepinca. Pavlov život bio je za njega nadahnjujuće iskustvo. U Djelima apostolskim nalazi se Pavlova riječ: „ Čist sam od krvi propusta navijestiti vam naum Božji“. Isti stih je na usnama blaženog Alojzija Stepinca: „Jao meni, ako Evanđelje ne naviještam“. Njegova žrtva bila je plodonosna što je propovjednik posebno istaknuo i pozvao vjernike da shvate kako čašćenje jednog sveca može u čovjeku probuditi najbudnije osjećaje da se proslavi Bog.

Snaga Božje riječi koju mač sv. Pavla predstavlja i danas nas želi ne raniti, nego dotaknuti, prosvijetliti da budemo ono što jesmo, Kristovi učenici i navjestitelji Radosne vijesti, poručio je. Mons. Batelja te na kraju homilije uputio molitvu sv. Pavlu i blaženom Stepincu „da nas nauče zazivati sveto Ime Isusovo, pomognu nam da poput njih postanemo nasljedovatelji Kristovi, da nas obrate da neustrašivo propovijedamo Evanđelje svemu stvorenju svjesni da tko se obrati, uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se“.

Središnjem misnom slavlju prethodila je jutarnja misa koju je predvodio domaći sin, župnik župe sv. Kvirina na Pantovčaku Vladimir Kerečeni u koncelebraciji sa svećenicima Remetskoga dekanata. Održana je i trodnevna duhovna priprema za župno proštenje u Retkovcu. Prvoga dana trodnevnice, 22. siječnja, misu je predvodio župnik župe sv. Jurja u Gornjoj Stubici Nikola Jurković, a pjevao je župni mješoviti zbor. Drugi dan trodnevnice, 23. siječnja, misu je slavio povjerenik za pastoral mladih Zagrebačke nadbiskupije Ivan Valentić, pjevao je župni zbor mladih Damask, a treći dan trodnevnice, 24. siječnja, misu je predvodio dekan Remetskoga dekanata preč. fra Branko Lipša, OFMCap,  pjevao je župni zbor djece Paulus.