Istina je prava novost.

Župna zajednica Sv. Mihaela u Sračincu proslavila 100 godina od izgradnje župne crkve

Župna zajednica Sv. Mihaela ark. u Sračincu proslavila je u nedjelju 28. rujna, uoči proslave župnog zaštitnika, stotu obljetnicu izgradnje župne crkve. Svečano euharistijsko slavlje predslavio je varaždinski biskup Bože Radoš u zajedništvu sa župnicima varaždinskih župa u čijem je sastavu, prije osnivanja župe Sračinec, bila filijalna crkva sv. Mihaela, vlč. Stjepanom Najmanom iz župe sv. Nikole biskupa i fra Dejanom Lecićem iz župe sv. Vida, izvijestila je Varaždinska biskupija.

Na misi su suslavili i svećenici: vlč. Josip Hadrović i umirovljeni svećenik Ivan Vugrinčić koji pastoralno pomažu u župi Sračinec, domaći sin vlč. Dražen Radigović, biskupov tajnik vlč. Mišel Kovačević te domaći župnik vlč. Stjepan Mostečak.

Proslava je započela recitalom mladih župe posvećenim obljetnici, u kojem su podsjetili na početke gradnje crkve u središtu mjesta, na generacije vjernika koje su ugradile svoje molitve, žrtve i ljubav u njezine temelje, kao i na živu Crkvu koja danas zahvalno slavi što u njihovom domu prebiva Gospodin. Nakon recitala i ulazne procesije, u ime župne zajednice okupljene je pozdravila Ljiljana Flajšman. Istaknula je kako ova crkva „nije samo građevina od kamena, već živo središte vjere, molitve i zajedništva“. Zahvalila je biskupu Radošu za prisutnost i blagoslov, kazavši da ona „ohrabruje zajednicu da vjerno nasljeduje Krista po zagovoru sv. Mihaela arkanđela“ te je pozvala vjernike da vjeru svojih predaka predaju budućim naraštajima.

U homiliji biskup Radoš osvrnuo se na veliku obljetnicu, usporedivši je s rođendanom: „Kao što na torti svaka svijeća predstavlja godinu života, tako i ova crkva nosi stotinu svijeća, upaljenih molitvama, žrtvama i radošću vjernika koji su u njoj nalazili Božje svjetlo.“ Crkvu je opisao kao „najljepšu kuću u selu“, građenu da Bog prebiva posred svoga naroda i da okuplja zajednicu.

Naglasio je kako Božja riječ nema rok trajanja, već je uvijek svježa poput planinskog potoka: „Isusova riječ je ta živa voda koja nas želi osvježiti i ohrabriti da se vraćamo svojim domovima puni snage.“ Govoreći o crkvi kao kući s obiteljskim stolom, podsjetio je da je središte toga stola euharistija: „Kao što nijedna obiteljska kuća ne može biti bez stola, tako ni ova Božja kuća ne može biti bez svečanog stola. A tajna tog stola uvijek je ljubav – Kristova ljubav koja se daje za nas.“

Središnji dio homilije biskup je povezao s evanđeoskim ulomkom o bogatašu i Lazaru. Bogataš, premda imućan, ostaje bezimeni jer se pouzdavao samo u sebe, dok Lazar, iako siromašan, ima pouzdanje u Boga i njegovo ime znači „Bog je pomogao“. „Možemo imati sve, ali ako nemamo Boga u srcu, ostajemo prazni. Ako, poput Lazara, svoje ime i život stavimo u Božje ruke, idemo putem radosti i vječnosti“, rekao je biskup.

Vjernicima je poručio da su po krštenju i sami dobili ime koje ih podsjeća na pripadnost Bogu. „Ovdje smo dobili to ime – Lazar. Bogu pripadamo, da to ne zaboravimo. Ali imamo Lazare i danas pored sebe, one koje Bog stavlja na naš prag, da im učinimo dobro i u njima prepoznamo Njega.“

Na završetku homilije biskup Radoš zahvalio je župljanima što su ispunili crkvu i tako posvjedočili da su, poput Lazara, ljudi koji očekuju Gospodina i u Bogu vide svoj izvor i Oca.

Po završetku mise, nakon svečanog himna „Tebe Boga hvalimo“, okupljenima se obratio domaći župnik Stjepan Mostečak. Zahvalio je biskupu i svećenicima na sudjelovanju, istaknuvši kako je ovo „dan radosti, ponosa i zahvalnosti“ za cijelu župu. „Crkva nije samo građevina od kamena i cigle, nego živi znak naše vjere, mjesto susreta s Bogom i prostor u kojem se okupljaju generacije vjernika“, poručio je. Dodao je da jubilej nije samo pogled unatrag, nego i poziv da se zajedništvo nastavi graditi i u budućnosti.

Župnik je zahvalio svima koji su pridonijeli organizaciji – suradnicima, zborovima, udrugama i volonterima – te biskupu Radošu predao prigodan dar. Prisjetio se i 28. obljetnice ustoličenja prvog varaždinskog biskupa Marka Culeja.

Župa Sračinec za proslavu se pripremala kroz petnaestodnevni duhovni program od blagdana Gospe Žalosne 15. rujna do blagdana sv. Mihaela 29. rujna. Svakodnevne mise i susrete predvodili su svećenici koji su u prošlosti pastoralno djelovali u župi, a na ovu su se obljetnicu vratili kao gosti i prijatelji, donoseći molitvu, riječ i uspomene.

Proslava stote obljetnice izgradnje crkve sv. Mihaela arkanđela tako je postala ne samo spomen na graditelje i žive kamenove ove župne zajednice, nego i poticaj vjernicima da i dalje ostanu narod okupljen oko Krista, čuvajući vjeru svojih predaka i predajući je budućim naraštajima.