U homiliji se prisjetio uspostavljanja nadbiskupije u Monaku, ističući kako ono govori o dubokim korijenima kršćanske vjere u zemlji. Zahvaljujući toj vjeri, kršćani su pozvani brinuti o bližnjemu – za one koji su tjelesno ranjeni, za siromašne, marginalizirane i migrante. No, isto tako, za one koji su u duhu ranjeni, za one koji su usamljeni, ranjeni zbog loših veza, neuspjeha i poraza. Kršćanska ljubav koja je stoljećima oživljavala i izgrađivala našu Europu, proizlazi iz obilja Božjeg milosrđa koje se u Kristu izlijeva na naše živote i koje nas obvezuje izliti ju na živote drugih, rekao je kardinal.

Istoga dana u popodnevnim satima susreo se s klerom te katoličkim pokretima i udrugama. Upozorio je na sekularizam koji je u Europi pridonio stvaranju društvenih protivnosti. Tamo gdje se želi potisnuti religije nedostaju ključne točke za skladan razvoj civilnog društva. Kardinal je pohvalio tzv. „monegaški model“ koji je primjer kako može postojati pozitivan odnos između Crkve i države, odnosno odnos u kojem svatko održava svoju autonomiju, ali zajedno surađuju za opće dobro.