Talijanski je list objavio da je kardinal iz Gvineje poručio kako se trudio biti vjeran, poslušan i ponizan služitelj evanđeoske istine. „Iako neki novinari neprestano ponavljaju iste besmislice”, rekao je, “nikada se nisam suprotstavio Papi”, prenosi CNA. 

Cjeloviti intervju na engleskom jeziku objavio je i National Catholic Register. 

Papa Franjo prihvatio je odreknuće kardinala sa službe prefekta 20. veljače. Kardinal Sarah je svoju ostavku ponudio Papi kada je napunio 75 godina, kako je inače norma. Do ostavke je kardinal Sarah bio najviše rangirani afrički prelat u Vatikanu. Papa Franjo ga je imenovao prefektom Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata u studenome 2014.

Kada mu je papa Franjo poručio da će prihvatiti njegovu ostavku, kardinal Sarah mu je rekao kako je sretan i zahvalan na njegovoj odluci, što je istaknuo i u razgovoru.

„Sretan sam i ponosan što sam služio trojici pape – sv. Ivanu Pavlu II., Benediktu XVI. i Franji – u rimskoj kuriji više od 20 godina”, istaknuo je.

O svom odnosu s papom Franjom je rekao: „Neki su ljudi insinuirali bez razloga i bez konkretnih, uvjerljivih dokaza kako smo bili neprijatelji – to nije istina! Papa Franjo voli iskrenost. Uvijek smo surađivali u jednostavnosti, unatoč fantazijama novinara”.

Kritizirao je i mišljenje kako je uloga prefekta Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata „počasna uloga, ali bez velikog značenja”.

„Vjerujem kako nas odgovornost za liturgiju vodi u samo srce Crkve, u njen raison d’être. Crkva nije uprava ili ljudska institucija. Crkva na otajstven način produljuje Kristovu prisutnost na zemlji”, poručio je.

Citirao je dokument Drugog vatikanskog koncila „Sacrosanctum concilium” u kojem piše kako je liturgija sveti čin koji nadilazi sve ostalo te da je prema liturgiji usmjereno djelovanje Crkve, a istovremeno i izvor njene snage.

„Crkva postoji kako bi ljude dovelo Bogu, a Boga ljudima”, istaknuo je kardinal Sarah. „Upravo je to uloga liturgije: slaviti Boga i priopćiti dušama božansku milost. Kada se liturgija razboli, cijela je Crkva u opasnosti jer njen odnos s Bogom nije samo oslabljen, već duboko oštećen”.

Prisjetio se i komentara pape u miru Benedikta XVI. kada je rekao da je kriza u Crkvi kriza liturgije, jer je to kriza odnosa s Bogom. „Ako Bog nije u središtu života Crkve, ona je u smrtnoj opasnosti”, poručio je kardinal.

Naglasio je i kako je u središtu liturgije Bog, a ne zajednica ili pojedinac. Ova stvarnost je dobro uočljiva kada je liturgija izrečena ad orientem, odnosno kada je svećenik okrenut oltaru, odnosno liturgijskom Istoku, umjesto da je okrenut narodu.

Kardinal je objasnio i zašto smatra da je tišina važna u liturgiji. „Kada je čovjek u tišini, ostavlja prostor Bogu. U suprotnome, kada liturgija postane brbljava, zaboravlja da je križ u središtu te se počinje okupljati oko mikrofona”. Prema njemu, ovo su ključna pitanja, „jer određuju mjesto koje pridajemo Bogu”. Također je žalio što su ta pitanja postala „ideološka”.

Podjele unutar Crkve izvor su patnje za njega, rekao je. „Prečesto se ponašamo kao da je sve pitanje politike, moći, utjecaja i neopravdanog nametanja hermeneutike Drugog vatikanskog koncila koji se nepovratno kosi s tradicijom”.

Poručio je i kako je neistina da se protivio Drugom vatikanskom koncilu jer se zalagao za sveto u liturgiji. „Ne vjerujem kako je borba između progresivaca i konzervativaca od značaja za Crkvu. Te su kategorije političke i ideološke”, rekao je te je nadodao kako “Crkva nije polje za političku borbu”. „Jedino što je važno jest dublje tražiti Boga, susresti ga i ponizno kleknuti kako bismo ga slavili i ljubili”.

Žalosno je, istaknuo je kardinal, kako postoje „ideolozi” koji su usprotivili pred-koncilsku Crkvu s post-koncilskom Crkvom. Prema njemu, ti ljudi “dijele” te čine „đavolski posao”.