Za odgovor na pitanje koji su karakteristični znakovi sinodalne Crkve bit će potrebno „uvježbati sposobnost pamćenja u njezinu najdubljem duhovnom smislu“, kako bismo se ponovno povezali s dvije godine hoda koji je prethodio početku opće skupštine i pripremiti se tako da „naš rad bude plodan“ i da „naše zajedničko razlučivanje može napredovati“. Kardinal Jean-Claude Hollerich, glavni izvjestitelj Sinode, podsjetio je na to sinodske oce i majke na kraju prve opće kongregacije koja je uvela prvi modul rasprave pod nazivom „Za sinodalnu Crkvu. Cjelovito iskustvo“, kako je navedeno u Instrumentum laboris, odnosno Radnom dokumentu Sinode.

Bez obzira na dosadašnji osobni angažman – od onih koji su sudjelovali u izradi završnih dokumenata nakon kontinentalnih etapa do onih koji su slušali izvješća sinodskih timova – dosadašnji sinodski hod ostavio je traga. Kardinal Hollerich poziva da se obnove „misli, emocije, osjećaje, intuicije, sumnje, strahove, entuzijazme“ kako kroz vlastito iskustvo, tako i slušajući vjernike, zaređene i laike. Kazao je da je „sjećanje s kojim treba doći u kontakt kolektivno sjećanje Božjeg naroda, a ne samo osobno sjećanje svakoga zasebno.“

Cilj mora biti učiniti plodnom razmjenu između manjih krugova i opće kongregacije, njegujući sveobuhvatnu viziju Sinode, „koja čini perspektivu značenja i izbjegava disperziju u detaljima“. „Istodobno, konkretnost pitanja o kojima ćemo se kasnije pozabaviti“, ističe kardinal, „oslobađa ukupni pogled od rizika apstrakcije i generalizacije“.

U manjim krugovima koji su započeli 5. listopada i koji će za ovaj prvi modul završiti u subotu 7. listopada ujutro, sudionici će imati četiri minute „da priopće ono što im je najvažnije“. Prepustivši se vodstvu metode „razgovora Duha“ – zajedničkog razlučivanja riječi meditirane i hranjene molitvom – svatko je pozvan usredotočiti svoj intervent na „ono što nam se čini najvažnijim i najznačajnijim, što osjećamo da snažnije izranja iz našeg sjećanja.“ Nakon večeri – ili jutra – razmišljanja i molitve, Hollerich nadalje naglašava da valja pustiti „da se pojave točke za koje smatramo da su vrlo jasne, ali nemojmo zanemariti one za koje nam se čini da još ima posla za obaviti“, na kojima je „mješavina svjetla i sjena, bez straha od naznake razloga za nesigurnost ili sumnju.“

Prijedlog glavnog izvjestitelja je nadahnuti se epizodom o učenicima iz Emausa iz Evanđelja po Luki. „Kada se Isus približi, njegova prisutnost i njegova pitanja otvaraju prostor za govor i slušanje“, objasnio je Hollerich, „no tada se pojavljuju i razočaranje, frustracija, ljutnja, strah“. „Ne znam hoćemo li tijekom našeg zajedničkog putovanja doživjeti mnoge trenutke pustoši“, zaključuje, ali „vjerujem da će zahvaljujući djelovanju Duha Svetoga u naša srca ući utjeha, što je uvjet za dobro razlučivanje“.

Prije zatvaranja prve generalne kongregacije, dva su svjedočanstva ponudili novi kardinal Grzegorz Ryś, nadbiskup metropolit u Łódźu, i laik Matthew Thomas. Obojica su izvijestili o sinodskom hodu poduzetom u pripremama za upravo započetu skupštinu i o angažmanu koji je proizašao iz širokog rada koji se provodi u njihovim područjima podrijetla, posebno među desecima župa na području te poljske nadbiskupije te u sjeverom i južnom vikarijatu za Arapski poluotok.