S neprihvatljivim propadanjem okoliša u Panamazonskom području treba se ozbiljno suočiti cijela međunarodna zajednica, a u borbi s klimatskim promjenama starosjedilačko pučanstvo treba smatrati saveznicima.

Osim toga, istaknut je održivi razvoj koji treba biti društveno pravedan i uključujući, a izražena je također nada u ekološko obraćenje koje će pomoći shvatiti ozbiljnost grijeha protiv okoliša jednako kao protiv Boga, protiv bližnjega i protiv budućih naraštaja. Stoga je predloženo da se razmotri i proširi teološka literatura koja uz tradicionalno poznate grijehe, uključuje i „ekološke grijehe“.

Potaknuto je također ujedinjavanje snaga u formaciji amazonskih misionara, laika i posvećenih osoba; valja, naime, početi promicati trajni domorodački đakonat i vrjednovati laičku službu, shvaćene kao istinsko očitovanje Duha Svetoga. Izražena je i želja za većom prisutnošću ženā u Crkvi.

Što se pak tiče nedostatka svećenika, primijećeno je da to nije problem samo u Amazoniji nego u cijelom katoličkom svijetu. Stoga je upućen poziv na ozbiljno preispitivanje savjesti o tomu kako se danas živi svećenički poziv. Nedostatak svetosti prepreka je evanđeoskom svjedočenju – istaknuto je na skupu – pastiri, naime, ne nose uvijek sa sobom miris Krista, te na kraju udaljuju ovce koje su, naprotiv, pozvani voditi.

Na zasjedanju je, među ostalim, zatraženo da se istaknu, također putem medija, brojna svjedočanstva dobrih svećenika, a ne samo skandali koji, nažalost, zauzimaju veliki prostor u novinama. Osim toga, zla poput nasilja, droge, prostitucije, nezaposlenosti i praznine u životu prijete novim naraštajima, ali treba istaknuti da ne nedostaje sjajnih primjera brojnih mladih katolika.