Središnja poruka razgovora jest da je Ljubav spasonosna za svakog čovjeka. »Svaki je čovjek, bilo koje vjere ili naroda, dijete Božje, a svaka zemlja, pa i Hrvatska, najprije je Božja, pa tek naša. Mi kršćani u velikoj smo prednosti jer Isus je Bog ljubavi, on nije došao na svijet otkupiti samo kršćane, nego sve kojima je Ljubav najbitnija u njihovu postojanju«, istaknuo je Šarolić.

Dotaknuo se i fenomena guranja kršćanstva u politiku: »I danas mnogi političari koji se nazivaju kršćanima počesto su sebični, oholi, drski, ograničeni i prazni te gledaju na politiku isključivo iz svojih interesa, a svaka je politika užasna ako se stalno prilagođava ograničenim i pojedinačnim interesima«.

O Nietzeovoj poznatoj tvrdnji o »smrti Boga« Šarolić je objasnio da kada taj filozof govori o smrti Boga on misli o smrti Boga u metafizici koja se otuđila od Boga, i gdje nema više iskonske Ljubavi, gdje se filozofija svodi na goli racionalizam, bez osjećaja, bez srca, bez iskonske Ljubavi. »Tu je Soren Kierkegaard dosta jasniji, on nas vraća Isusu Kristu i bitku Ljubavi, Isusove ljubavi. Znamo da je Spinoza uz svoje ime Baruh dodao i Benedikt, postavši kršćanin, a priča se da je Nietzsche pred smrt izjavio: ‘Ja, Dionizije i Krist!’«, napomenuo je Šarolić.

»U svakom čovjeku na svoj način prebiva bitak Ljubavi, svakomu od nas on je dar Božji, a Ljubav, ta božanska ljubav je najviša. Kad je riječ o nama kršćanima, ljubav Kristova trebala bi stalno biti naš kruh svagdašnji jer mi bez nje i ne postojimo, ako ljubav Isusa Krista ne prebiva u našim srcima«, rekao je u razgovoru Šarolić.

Cijeli intervju možete pročitati u novom broju Glasa Koncila.