Treće tipsko izdanje Rimskoga misala predložak Navještaja donosi pod nazivom: Annuntiatio Paschae festorumque mobilium. Predložak je, kao i nekoliko prethodnih godina, pripremio vlč. Bruno Diklić, svećenik na poslijediplomskom studiju crkvene glazbe u Rimu, u suradnji s đakovačko-osječkim pomoćnim biskupom Ivanom Ćurićem.

Bogojavljenski Navještaj slijedi drevni običaj Crkve da se upravo na svetkovinu Bogojavljenja, i to odmah poslije evanđeoskoga navještaja, proglasi svetkovanje Vazma kao središta cijele liturgijske godine i cjelokupnoga liturgijskoga života Crkve. Danas je očito kako smisao Navještaja Vazma nije tek informativni, kako je to jednim dijelom bilo u prvim kršćanskim stoljećima, kad je briga oko tzv. pashalije, tj. kalendarskoga računanja datuma slavlja Uskrsa bila povjerena Aleksandrijskoj Crkvi. Ona je prema odluci Nicejskoga koncila (325.), čije se 1700. obljetnice ove godine spominjemo, trebala rimskom biskupu svake godine „javiti“ nadnevak Uskrsa. Navještaj Vazma na Bogojavljenje na svoj način želi u liturgijskoj zajednici potaknuti dublje razumijevanje sadržaja, rasporeda i stupnjevanja liturgijskoga vremena, podsjećajući da su i božićna otajstva usmjerena prema „vazmenim blagdanima“, u kojima je središte sveukupnoga kršćanskoga svetkovanja.

Predložak Navještaja, prema praksi u đakovačkoj katedrali, priređen je s prilagođenim završetkom, koji omogućuje i potiče da se na kraju Navještaja poklikom „Amen“ uključi cijela sabrana zajednica. Dostupan je u 2 oblika: jedan s kvadratnom, a drugi sa suvremenom notacijom.

Navještaj Vazma 2025. suvremena notacija

Navještaj Vazma 2025. kvadratna notacija